Sjedeće hodalice, na prvi pogled izgledaju kao praktično pomagalo koje će pomoći bebi da što prije
prohoda. U stvarnosti, međutim, one su jedno od najopasnijih i najpogrešnije shvaćenih dječjih pomagala.
Idemo redom…
1. Velika opasnost od ozljeda
Jedan od glavnih razloga zbog kojih stručnjaci ne preporučuju hodalice jest visok rizik od ozljeda. Dijete u hodalici se može kretati iznenađujuće brzo – mnogo brže nego što roditelj može reagirati. Samo nekoliko sekundi dovoljno je da dođe do:
• Pada niz stepenice: najčešći i najteži oblik ozljede
• Udaranja u namještaj ili zidove
• Dosezanja opasnih predmeta poput vrućih površina, svijeća ili električnih utičnica
• Opeklina i trovanja, jer u hodalici dijete može dohvatiti ono što mu inače nije dostupno
Istraživanja pokazuju da je tisuće beba svake godine završavalo na hitnom prijemu upravo zbog nezgoda uzrokovanih hodalicama. Stručnjaci ističu da čak ni stalan nadzor nije dovoljan, jer dijete u hodalici može prijeći i metar u sekundi.
2. Ne potiču, nego usporavaju razvoj
Suprotno uvriježenom mišljenju, sjedeće hodalice ne pomažu bebi da brže prohoda – naprotiv, često usporavaju prirodan razvoj motoričkih vještina.
U hodalici dijete „hoda“ dok sjedi, a noge koristi samo za odguravanje o pod. Takvo kretanje ne uključuje prave mišićne obrasce i pokrete potrebne za hodanje.
Umjesto da uči:
• održavati ravnotežu,
• prenositi težinu s jedne noge na drugu,
• i koristiti trup i zdjelicu za stabilnost,
dijete u hodalici razvija pogrešne obrasce pokreta – često hodanje na prstima i pretjerano naginjanje prema naprijed. Zbog toga može kasnije imati poteškoće s hodanjem, stabilnošću i koordinacijom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
3. Ograničavaju prirodno istraživanje
Dijete u hodalici ne vidi svoje noge i ne osjeća kako mu tijelo sudjeluje u pokretu. Time se usporava
razvoj propriocepcije – osjećaja o položaju vlastitog tijela u prostoru. Također, kada dijete provodi puno vremena „vozeći se“ u hodalici, manje vremena provodi na podu, a upravo su podne aktivnosti (ležanje na trbuhu, puzanje, podizanje, čučanje, stajanje) ključne za razvoj snage, ravnoteže i koordinacije.
Drugim riječima, hodalica djetetu pruža „lažni osjećaj hodanja“, ali oduzima prilike za stvarno učenje hodanja.
4. Stručne preporuke: „Bolje bez njih!“
Brojne organizacije fizioterapeuta i neurorazvojnih terapeuta diljem svijeta, ne preporučuju korištenje sjedećih hodalica. Razlozi su jasni: nema razvojne koristi, a rizici su visoki. U mnogim državama Europske unije njihova prodaja je ograničena ili zabranjena, dok stručnjaci u dječjoj rehabilitaciji i neurorazvojnim centrima savjetuju roditeljima da ih u potpunosti izbjegavaju.
5. Što umjesto hodalice?
Postoje brojne, sigurnije i razvojno zdravije alternative koje pomažu djetetu da stekne snagu i samopouzdanje:
• Igra na podu: puzanje, kotrljanje, podizanje i istraživanje prostora
• Tummy time (ležanje na trbuhu): jača vratne i leđne mišiće
• Guralice: ako dijete već stoji, mogu biti dobra opcija za aktivno kretanje uz oslonac
• Motoričke igre s roditeljima: povlačenje, podizanje, držanje za ruke, čučnjevi
Sve te aktivnosti potiču prirodan, siguran i usklađen razvoj tijela i mozga, bez potrebe za „bržim“ rješenjima.
Zaključak
Sjedeće hodalice možda izgledaju zabavno i praktično, ali iza te slike krije se mnogo rizika i malo koristi. One ne potiču, nego ometaju razvoj hodanja, a mogu dovesti i do ozbiljnih ozljeda. Najbolje što roditelj može učiniti za svoje dijete jest pružiti mu sigurno okruženje i slobodu pokreta. Dopustite mu da istražuje, puže, pada, podiže se i pokušava ponovno jer svaki samostalni korak, bez hodalice, vrijedi mnogo više od stotine onih napravljenih dok sjedi na kotačima.
