Točno se sjećam dana kad je Marta otišla na prvi trening hrvanja. Bila je malo sramežljiva pa ju je trener pustio da gleda sa strane prije nego što se priključi grupi. Kako je trening odmicao tako se njen izgled lica mijenjao iz sramežljivog u oduševljeni. Priključila se grupi prije kraja treninga i treneru rekla da će i ona biti trenerica hrvanja. Nikad neću zaboraviti njen izraz lica taj dan. Tu sreću. Ona se zaljubila u hrvanje. U naš život hrvanje je došlo sasvim slučajno. Kroz par godina prije tog ljeta Martu je školski sustav iz jedne vesele, borbene, ustrajne bombice energije pretvorio u jednu potištenu, frustriranu i vječno umornu djevojčicu. Postajala je sve demotiviranija i slabijeg samopouzdanja. To ljeto kad smo pronašli hrvanje, je dobila dijagnozu disleksije i disgrafije te…