bori se kao curica!

Točno se sjećam dana kad je Marta otišla na prvi trening hrvanja. Bila je malo sramežljiva pa ju je trener pustio da gleda sa strane prije nego što se priključi grupi. Kako je trening odmicao tako se njen izgled lica mijenjao iz sramežljivog u oduševljeni. Priključila se grupi prije kraja treninga i treneru rekla da će i ona biti trenerica hrvanja. Nikad neću zaboraviti njen izraz lica taj dan. Tu sreću. Ona se zaljubila u hrvanje. U naš život hrvanje je došlo sasvim slučajno. Kroz par godina prije tog ljeta Martu je školski sustav iz jedne vesele, borbene, ustrajne bombice energije pretvorio u jednu potištenu, frustriranu i vječno umornu djevojčicu. Postajala je sve demotiviranija i slabijeg samopouzdanja. To ljeto kad smo pronašli hrvanje, je dobila dijagnozu disleksije i disgrafije te…

djeca dobrih majki mirišu na omekšivač

Nepeglanje je među majkama danas postalo jako popularan fleks, kako bi djeca rekla. Jako hip i trendi. Po rođendanskim kavama, dok čekaju djecu iz škole ili na Instagram storijima sve se redom hvale kako ne peglaju djeci robu. Neke vrte mašinu na 400, neke imaju sušilicu ili pretjerano elaborirane metode sušenja na štriku, a neke naprosto nije briga ako im djeca idu okolo zgužvana. Nekad se u tim pričama čini da opeglanu djecu imaju samo one dokone i one bogate, što imaju tete za peglanje. Gubi se onaj stari, dobri osjećaj za pristojnost i držanje do sebe i svoje obitelji. Ona dobra stara vremena kad su se majke zaista brinule za obitelj. Kad su gaće i čarape bile besprijekorno bijele, a košulje uštirkane. Misle li ove majke danas o tome…