Stvarno vjerujem da postoji neka podjela u emocijama. I ona ovisi o našim iskustvima, našem djetinjstvu i našoj strukturi osobnosti. Najčešće emocije dijelimo na pozitivne i negativne, no istina je zapravo da su emocije ugodne i neugodne. Može li tuga biti ugodna? Može, ali ne uvijek. Ljutnja? Isto tako. Sreća, radost i uživanje uvijek su ugodne. Ali isto su emocije. Dolaze i prolaze. Učili su nas da se djevojčice ne ljute, a dječaci ne plaču. Učili su nas da je važno da smo uvijek nasmijane. Uvijek meke. Uvijek odmjerene i ugodne. Učili su nas da budemo savršene. No kako savršenstvo ne postoji, imamo nedostižan cilj kojem zauvijek stremimo, zauvijek nezadovoljne sobom, zauvijek u popravljanju. Biti žena znači biti gotovo savršena. I to ne samo rođenjem, već i ponašanjem i prezentiranjem….
