Stvarno vjerujem da postoji neka podjela u emocijama. I ona ovisi o našim iskustvima, našem djetinjstvu i našoj strukturi osobnosti. Najčešće emocije dijelimo na pozitivne i negativne, no istina je zapravo da su emocije ugodne i neugodne. Može li tuga biti ugodna? Može, ali ne uvijek. Ljutnja? Isto tako. Sreća, radost i uživanje uvijek su ugodne. Ali isto su emocije. Dolaze i prolaze.
Učili su nas da se djevojčice ne ljute, a dječaci ne plaču. Učili su nas da je važno da smo uvijek nasmijane. Uvijek meke. Uvijek odmjerene i ugodne.
Učili su nas da budemo savršene. No kako savršenstvo ne postoji, imamo nedostižan cilj kojem zauvijek stremimo, zauvijek nezadovoljne sobom, zauvijek u popravljanju.
Biti žena znači biti gotovo savršena. I to ne samo rođenjem, već i ponašanjem i prezentiranjem. Svaka normalna ljudska potreba nije za ženu. Žena ne prdi, ne podriguje, žena ne kaka. Žena ne psuje, žena ne sjedi raširenih nogu, žena ne plane od bijesa nikad. Žena ne kuka, uživa u služenju, žena je žrtva koja to odabire biti i uživa u tome. Žena može i mora sve jer inače – je li doista “prava žena”?
I tako onda svijetom hodaju žene odcijepljene od dijelova sebe koji su ljudski. Odrezane od svojih tijela, namirisanih i njegovanih, a usahnule duše. Jer nismo sve odmjerene. Imamo različite osobnosti. Različite preferencije. Različite karaktere. Ima nas nježnih i odmjerenih, ima nas grubljih i bez dlake na jeziku. Ima nas nasmijanih i rasplakanih. Ima nas svakakvih. Jer…pa i žene su ljudi.
Kad žena krene otkrivati pravu sebe, okolina se čudi, odbija, negoduje. “Gdje je ona mila djevojčica koja sve stavlja ispred sebe?”.
I istina je da kad se narativ u njoj promjeni, žena krene stavljati sebe na prvo mjesto. Ali ne, to nije sebičnost. Jer čovjek kad istinski daje, daje s mjesta ljubavi, a ne žrtve. Daje s mjesta svoje pune čaše koja se preljeva na druge. I ne, ne mislim da žene trebaju brinuti o sebi da bi bile bolje drugima. Ali mislim da je to prirodna posljedica.
Zaliječiti sebe ne znači postati savršena. Znači postati cijela. I postajati cijela uvijek ispočetka, kad se dijelovi tebe ponovno odlome.
Sonjina priča
Sonja nam je ispričala kako ide njen put. I kako će dalje ići. Sonja nam je ispričala da savršenstvo koje očekujemo od sebe možemo pretvoriti u ljubav koju si dajemo. Terapijom, skidanjem slojeva koji su nam nametnuti, plesom.
Pogledajte njenu priču.
