Odupirem se bilo kakvim velikim odlukama od siječnja i od 1.1., ali ako me već netko vuče za rukav da opišem kakvu godinu želim, rekla bih da želim sebičnu, protočnu i ljubavnu novu godinu. To sam neki dan i napisala na Instagram story-u.
Želim se ponovno zaljubiti u sebe jer sam opet drugačija nego prošle godine i želim doista češće govoriti NE stvarima, ljudima i razgovorima koji me ne ispunjavaju.
Želim više govoriti DA stvarima koje volim i koje me pune čak i onda kad mi se čini da bih radije odspavala. Jer odmor je super i važan, ali vjerujem da treba biti izbalansiran i prošaran aktivnostima koje nam zapravo daju energiju.
Jedna od tih aktivnosti za mene je definitivno ples. Osobito ples u Angels-u. Osobito na način da mi pruža priliku da se osvijestim, prepustim, da pustim emocijama da me vode i traumama koje ni ne poznajem ni ne razumijem da se tope u meni i da izlaze van iz mog tijela, kroz moje tijelo.
Jako sam zapustila taj dio sebe s drugim porodom i promjenama koje nosi drugo dijete. Umorna sam, tijelo mi je ukočeno i kronično mi nedostaje vremena i energije.
I onda odlazim iz tijela i nastanjujem se u svojoj glavi i samo se pustim da me nose misli, da se emocije nakupljaju i da se tijelo grči. A to zapravo pogoršava moje inače mini probleme s vratom i donjim dijelom kralježnice i napada i moja koljena i ruke. Udaljava me od moje autentičnosti i pretvara u strogu kritičarku vlastitog bića i postupaka.
To mi oduzima i užitak jer on je u tijelu, a glava je puna beskonačnih popisa, to-do lista i zadataka koje nikad zapravo do kraja ne mogu ispuniti.
Zato želim spuštanje. U tijelo i emociju. U muziku. U potpuno nestajanja i stvaranje mene same istovremeno, dok se pretačem po podu, šipci i fotelji i postajem beskrajno propusna za emocije. Da uđu, prođu i puste me ili me potpuno obuzmu.
Gledala sam jučer svog sina kako se ujutro uvijek predaje tom plesu na neku čudnu pjesmu, bacajući se po kauču i podu, izvodeći čudne i nepravilne pokrete i pri tom se znojeći. Osjetila sam kako sam trenutno daleko od toga. I kako ću opet uskoro biti blizu. Ne blizu nego potpuno unutra.
Osjećaš li se ti ponekad daleko od svog tijela? Ili kao da ti nedostaje užitka? Ili kao da je život niz zadataka bez pravog gušta, usporavanja i smiraja?
Ili jednostavno osjećaš moćnu emociju bijesa i ljutnje kao da ključaš ispod površine i mogla bi prsnuti poput ekspres lonca nepravilno naštimanog? Ili možda jednostavno želiš napraviti nešto za sebe što neće biti kazna nego nagrada tvom tijelu?
Ako je odgovor na bilo koje od ovih pitanja da, imam nešto za tebe i vjeruj mi, ne nudim ti to zato što je moje. Nego zato što ti treba. Nama treba. Svima treba.
Imam za tebe Angels Body And Emotions classic trening. Zapravo ne znam bi li to nazvala treningom, više nekom vrstom tjelesne psihoterapije koja izgrađuje tvoju snagu i mišiće, ali više izgrađuje tebe u ženu koja zapravo već jesi. Stvara okruženje u kojem možeš rasti u svim svojim osobinama, i predati se ženskoj energiji u potpunosti – flowu, emocijama, ljubavi i divljini.
Na tom putu iz mjeseca u mjesec, iz usporavanja ćeš upoznati pravu nježnost, pa se utopiti u senzualnosti, spojiti je sa slobodom i osjetiti da napokon imaš mjesto gdje se tvoje tijelo i osjećaji mogu kretati bez cenzure.
Body and Emotions koncept kreirala sam prije 10 godina, tada imajući na umu ženu. Ženu kojoj ne paše toksični pozitivizam i koja ima potrebu biti autentična. Svake godine, ma svakog dana, ovaj koncept se nadograđuje mojim znanjima i iskustvima i postaje sve snažniji alat i praksa za žene. Moja najveća radost jest kad vidim promjenu u ženama. Kad vidim da nakon nekog vremena počnu voljeti svoje tijelo, osjećati senzualnost, davati prostor svim emocijama, postavljati granice i uzimati prostor i vrijeme za sebe.
Pozivam te da nam se pridružiš. U grupi ili individualno.
Prijavi se na besplatan probni sat OVDJE.
Više o samom treningu pročitaj OVDJE.