Otkad sam rodila drugo dijete, osjetila sam jednu novu dimenziju umora. Kako imam svoj biznis, posao me vukao u jednu stranu, zadovoljavanje dječjih potreba u drugu, a umor u treću stranu. Osjećala sam duboko nezadovoljstvo trenutnim životom, kao da sam vezana i nisam sposobna uživati u nijednoj od uloga koje sam, zapravo, sama odabrala. Umorna sam. Mislila sam. Tijelo mi je umorno. Mislila sam. Treba mi Netflix, tišina i 435 sati sna. Ali iz kože nisam mogla van. Dijete je tu sa svojim potrebama. Kao i veće dijete. Moj brak treba svoje vrijeme i energiju, kao i sve druge moje životne energije. No davanje energije svemu tome, znala sam, vodi me u novi burnout. U pregorijevanje. I onda se odjednom desilo. Bila sam prisiljena vratiti se u svoj studio i…
