Svi se prije ili kasnije u životu susretnemo sa smrću. U konačnici i mi sami idemo prema njoj. Neki od nas, dožive gubitak u mlađoj dobi dok se drugi sretnici tek susretnu s njime kad postanu odrasli. Za mene je prva smrt bliske osobe bila u srednjoj školi. Voljeni djed je nakon nekoliko tjedana intenzivne skrbi i boravka u specijalnoj bolnici za kronične bolesti umro, a ja sam vijest primila za vrijeme nastave u Zagrebu pa sam provela vožnju u tramvaju i dva autobusa plačući. Točno pamtim kako sam sjela na zadnja sjedala u busu i cvilila potiho plačući, ne bi li me slučajno tko vidio. Iste te godine preminula su još dva člana uže obitelji pa sam ju i zato dugo smatrala kao najgorom u životu. Desetak godina kasnije,…
