Kortizol se naziva još i hormon stresa. Izlučuje ga nadbubrežna žlijezda, a njegova se koncentracija u krvi kroz dan mijenja. Zadaće su mu razne, a one najznačajnije su da regulira raspoloženje i održava emocionalnu stabilnost. Njegova normalna razina utječe na prirodan otpor i izdržljivost tijela. Posljedica povišene razine kortizola u krvi može biti uzrokom smanjenog iskorištavanja glukoze u stanicama pa samim time i povišenja šećera u krvi, povišeni kortizol ubrzava propadanje bjelančevina, slabi imunološki sustav pa možemo zaključiti da ima izuzetno negativne učinke na cjelokupno zdravlje. Negdje sam pročitala podatak da majke koje ostaju kod kuće sa svojom djecom proizvode više kortizola od osoba koje imaju najplaćenije profesije. Od tih poslova, uzmimo za primjer kontrolu leta, ali da bismo dočarali stresne situacije u majčinstvu možda bi najbolje bilo opisati kako…
tko je bolja majka i kojoj je teže?
U ljudski je um ušivena kompetitivnost. Uči je se usmjeriti u predškolskoj dobi, fokusira u školskoj, a možda gubi u adolescenciji. Pa se onda u određenom razdoblju života žena odluči postati majkom i tu natjecateljstvo dobiva posebnu dimenziju. Iz aspekta majke jednog djeteta, nisam se puno susretala s natjecateljski nastrojenim mamama ili jednostavno nisam primjećivala iste, ali sad kad imam blizanke i sazrela sam u majčinstvu počinju me smetati ona pitanja kao što su “Kad su ti prohodale?”, “Znaju li mahati?”, “Koliko riječi govore?”, “Kad ti idu spavati?”, itd. Ne bi me isto trebalo smetati obzirom da ja nikad nisam bila osoba koja se borila biti najbolja ili najbrža, ali vjerujem da ima puno više pitanja koja jednu majku možeš pitati, kad ju susretneš, a da to nisu usporedbe i…
želim odgojiti svoje djevojčice da budu jake i glasne!
Nerado priznajem kako sam, saznavši za blizanačku trudnoću, priželjkivala da nosim dječake. Ne samo zato što je i moje prvo dijete dječak pa će mi možda biti lakše u nekom segmentu njege i odgoja nego i zato što me bilo strah kako ću odgojiti djevojčicu. Jesam li dostojna biti majka jedne djevojčice, a kamoli dvije? Hoću li ih moći osnažiti da žive u „man’s world” svijetu? Da postanu nešto što ja možda nisam uvijek – jaka i glasna. Moji su roditelji odgojili jednu ljubaznu i pristojnu djevojčicu koja se u svojim tridesetima kreće samostalno usputno preodgajati da bih se protivila pravilima patrijarhata. Ne želim šutjeti na ulici kad mi iz kamiona čistoće trube ne bi li me pozdravili i pohvalili moje trčanje. Tražim li ja to obzirom da se nalazim…
kako se pripremiti za blizance?
Kako se pripremiti za dolazak blizanaca? Za početak bih voljela podijeliti s vama priču o tome kako smo postali velika obitelj s troje dječice. Vid je beba rođena iz teškog poroda, zahtjevno dojenče i, shodno tome, energičan toddler, a mi živimo sami u gradu bez pomoći baka pa smo tako odlučili kako ne želimo imati više djece. Kao i sve u životu, mi smo planirali jedno, a dogodilo se drugo – ostala sam trudna i moram priznati kako to nisam željela te sam to razdoblje od dva tjedna provela plačući, razbijajući glavu kako ću preživjeti porod, tko će nam pomagati i hrpu drugih pitanja pa sam i u jednom trenu pomislila da ako već moram biti trudna, neka nosim blizance. Potajno sam i s Vidom očekivala da mi liječnik pri…
dok ja grlim svoj Svemir, drugim se majkama razdiru srca
Maleni moj, veliki dječače. Tu sam, vidim te i čujem. Iz središta si našeg svemira izašao dobivši titulu brata. Iako si i dalje naše sunce i centar naših putanja, ipak su moje vrijeme, pažnju i brigu dobile nove zvijezde – sestre blizanke. Uskoro one pune jedanaest mjeseci svojih malenih života, a ja kao da se svakim novim mjesecom više udaljavam od tebe, moj dječače. Silno sam pokušavala ostati u nekoj simbiozi, ali je naša prva odvojenost učinila svoje pa je sada otac, naš supertata, tvoj snažni stup i zaštitnik. Još se uvijek oduševim kad primjetim tvoj pogled i ushićenje kad ga ugledaš nakon osmosatne odvojenosti. Kao da se u zjenicama tvojih očiju iscrtala cijela mliječna staza. Dragi moj dječače, mamine su rane poput crnih rupa, velike boli zbijene u male…
deprivacija sna kod majki
San tj. spavanje je fiziološka potreba svakog pojedinca, neophodan nam je za očuvanje mentalnog zdravlja te kako bi se organizam, posebice mozak, odmorio i obnovio. Besanica (insomnia) poremećaj je u trajanju i kvaliteti spavanja, a može ju uzrokovati briga, strah, težak psihički umor ili jaka fizička premorenost. Mi kao majke, prije ili kasnije patimo od nekog oblika besanice, a često smo puno puta upozorene: “Trudna si? Sad spavaj dok možeš”. Umorna sam. Rečenica koju dnevno izgovorim barem deset puta. Kako i ne bih bila kad mi je zadnja prespavana noć bila prije tri godine, možda i više, dok nisam bila trudna. Moja profesija iziskuje nespavanje pa su me, možda, noćne smjene malo pripremile na ovaj izazov u majčinstvu. Negdje sam pročitala kako noćni rad tj. nespavanje i noći lišene odmora…
ne zabijaj glavu u kolica gdje je beba i ostala pravila kojih bi se drugi trebali držati
Dolaskom mojih blizanki na svijet susrela sam se sa sveopćim oduševljenjem ljudi oko sebe. Obitelj i prijatelji su znali od početka da se očekuju dvije bebe, ali poznanici i susjedi na kvartu tek su shvatili kad sam gurala dupla kolica. Od raznih komentara slučajnih prolaznika do zavirivanja u košare, moje se strpljenje topilo kao sladoled ovih sedam mjeseci pa sam sada živčana mater troje dječice koja grize pri samom tuđem pogledu na blizanačka kolica. Znam da ove moje kolumne čitaju prvenstveno mame, no nadam se da će i pokoja osoba koja to nije naići na ove naredbe koje bi se trebale poštovati. 1.Ne zabijaj glavu u kolica gdje je/su beba/e – zaista ne razumijem potrebu nepoznatih ljudi da pomno promotre novorođenče/dojenče gurajući svoje lice u intimnu zonu čeda. Ne shvaćam…
oda mom majčinskom (ne)savršenom tijelu
“Biti najbolja verzija sebe” – kakva je to isprazna fraza koja nam se svakodnevno nameće u medijima i na društvenim mrežama. Osobni je izbor hoćemo li ju shvatiti na ovaj ili onaj način. Stalno nam se nameću razni standardi ljepote, prezentirani kao nešto bolje, ljepše, mršavije, snažnije…umjesto da smo zahvalni na onome što posjedujemo. Darovano nam je tijelo, zdravo i funkcionalno i na svijetu smo da ga štitimo i koristimo se njime. Koliko je samo moćan ženski organizam! Zamisli da zaista živimo svjesne naše urođene ljepote i vrijednosti te da odajemo počast mudrosti koja naša ženska tijela imaju. Počet ću od svojih, dosad iskrvljenih slika, koje ipak počinjem mijenjati pod utjecajem odgajanja dječaka i dvije djevojčice. Primjećujem sitne kapilare na mojim potkoljenicama, svakim ih je danom sve više, ali sam…
priprema za carski rez i što bih voljela da sam znala prije
Priprema za carski rez i što bih voljela da sam znala prije poroda. Porod carskim rezom u Hrvatskoj se obavlja samo ako postoji medicinska indikacija za njega no ne i ako postoji želja trudnice za istim kao što je to u zapadnim zemljama. Saznavši da je moja trudnoća blizanačka veselila me činjenica kako ću, nakon izrazito napornog i traumatičnog porođaja prvog djeteta, iskusiti i ovu mogućnost iako su se bebe u 30. tjednu obje okrenule na glavu i time pripremile za izlazak prirodnim putem. Liječnici su na svakom pregledu zagovarali vaginalni porod dok sam ja gajila nadu da ću ipak roditi carskim rezom. Moram napomenuti da je ovo moje iskustvo, moja zdrava i uredna trudnoća, a ja samo želim podijeliti svoja razmišljanja i potencijalne savjete iako je svaka trudnoća različita…
strah koji osjeća skoro svaki roditelj
Strah je uz tugu, sreću i ljutnju, prema psiholozima primarna ili bazična emocija. Kao dijete imamo razne strahove jer je nagon za samoobranom snažno izražen, a ne postoji životno iskustvo. Strah od odvajanja od roditelja, strah od mraka, grmljavine ili životinja, nepoznatih osoba i prostora, strah od likova iz bajki i mnogi drugi normalna su pojava kod djece jer se predodžba o stvarnosti stvara postupno pa tako i sposobnost prevladavanja strahova. Ono što je u ranom djetinjstvu predstavljao strah, u adolescenciji je to strah da ćeš biti neprihvaćen u društvu, ostati sam, bez društva ili partnera, a onda se u odrasloj dobi pojavljuju strahovi od gubitka voljenih osoba, gubitka posla koje nazivamo “normalnim” strahovima i čega bi se, prema mišljenju mnogih ljudi trebali bojati. Želim opisati svoj najveći strah koji…