jedan od najčešćih “dobronamjernih” savjeta kojeg nikada neću poslušati

Svakom se novopečenom roditelju barem jednom dogodilo da mu je upućen dobronamjerni savjet: “nemojte dijete puno nositi, naučit ćete ga na ruke”. Proizlazi li taj savjet iz pretpostavki da dijete neće moći biti “dobro” pa ležati mirno u krevetiću dok mama i tata odmaraju, kuhaju ili npr. piju kavu ili da će se naprosto htjeti nositi konstantno, ili da će, ne dao Bog, postati razmaženo? Dojenče nećemo razmaziti poljupcima, nošenjem i grljenjem, ali ćemo ga razmaziti nepostavljanjem granica u kasnijoj dobi. Taj savjet o nenošenju djece na rukama prenosi se iz generacije u generaciju, no ne poznam osobu koja na plač djeteta nije reagirala prirodnim podizanjem i nošenjem i tješenjem bespomoćne bebe koja je gladna, mokra ili joj je vruće/hladno ili joj je, naprosto, potreba nježnost i pažnja. U prošlim…