ovo nije još jedna priča o dojenju

Dok ovo pišem suprug uspavljuje dijete noseći ga već više od pola sata, a ja želim zarobiti tintom ovu navalu misli, ovu navalu osjećaja jer prolazi drugi dan, punih 48 sati po prestanku dojenja. Mladi gospodin od 20 mjeseci to podnosi izvrsno. Bolje nego ja, očekivano. Koliko god mi je laknulo jer njemu, izgleda, ne predstavlja veliki stres, iskreno sam se nadala da će prestati sisati sam od sebe pošto, navodno, takva dječica postoje. To famozno dojenje, toliko jednostavno, a istovremeno zahtjevno i teško. Osobno sam smatrala da nema tu što biti komplicirano kad je naprosto prirodno, a i sve su žene u mojoj okolini dojile svoju djecu. Naposlijetku, u svom sam obrazovanju detaljno učila o laktaciji, o položajima u dojenju, višestrukim blagodatima koje ono ima za majku i za…

i ovo je majčinstvo

Tek sam nedavno otvorila Instagram profil. Nakon godina odbijanja i nagovaranja, upornih mi prijateljica, s izlikom da sam ja “oldschool” pa koristim Facebook, da ne želim trošiti još više vremena na Internetu i sl. konačno sam pokleknula i napravila isti, nazovimo ga, mameći profil. Primjećujem puno profila, što domaćih, što stranih, o majčinstvu – idiličnom i savršenom kao da ono ne može i ne smije biti drugačije. Stalni imperativ domaćih organskih jela, kućanstva bez imalo prašine i nereda, prelijepe majke i još ljepša djeca… Takve profile ne pratim, logično, jer i sama to nisam. Iako dijelim fotografije zajedničkih projekata, obiteljskih druženja i istraživanja svijeta sa svojim jednoipolgodišnjim dječakom, moram napraviti mjesta za realne slike majčinstva.   Pogledajte ovu objavu na Instagramu.   Objavu dijeli Vuna i Drvo (@vuna_i_drvo) Negdje sam…

hvalospjev mojim ženama vučicama

Čovjek je čovjeku vuk, ili u narodu ružno rečeno –  žena ženi zmija. Iako znam da je često obrađivana tema u našoj današnjici, potaknuta nedavnom kolumnom drage mi prijateljice moram ju prokomentirati iz svojeg aspekta. Imam dvadeset i devet godina i tek sam nedavno shvatila kako je živjeti u odraslome svijetu žena. Iako cijeli život smatram da je lakše biti muškarac, i sama sam dio svojeg djetinjstva željela biti dječak, srećom nisam jer nikada ne bih mogla iskusiti majčinstvo u kojemu trenutno uživam. Od 19. stoljeća žene se bore za svoja prava, točnije pravo glasovanja, a samim time i raste borba za ženskim pravima općenito, što uključuje jednaka prava u radu (i danas su žene diskriminirane po pitanju plaća na pojedinim radnim mjestima, a i napredovanju u karijeri općenito), pravo…

jedan od najčešćih “dobronamjernih” savjeta kojeg nikada neću poslušati

Svakom se novopečenom roditelju barem jednom dogodilo da mu je upućen dobronamjerni savjet: “nemojte dijete puno nositi, naučit ćete ga na ruke”. Proizlazi li taj savjet iz pretpostavki da dijete neće moći biti “dobro” pa ležati mirno u krevetiću dok mama i tata odmaraju, kuhaju ili npr. piju kavu ili da će se naprosto htjeti nositi konstantno, ili da će, ne dao Bog, postati razmaženo? Dojenče nećemo razmaziti poljupcima, nošenjem i grljenjem, ali ćemo ga razmaziti nepostavljanjem granica u kasnijoj dobi. Taj savjet o nenošenju djece na rukama prenosi se iz generacije u generaciju, no ne poznam osobu koja na plač djeteta nije reagirala prirodnim podizanjem i nošenjem i tješenjem bespomoćne bebe koja je gladna, mokra ili joj je vruće/hladno ili joj je, naprosto, potreba nježnost i pažnja. U prošlim…