- Društveni život prvih mjesec dana
Došla sam doma s bebom, život mi je preokrenut naglavačke, živim-sanjam-dišem zajedno s tim malim čovjekom. Jedini doticaj sa vanjskim svijetom je preko mobitela. Pričam neki dan sa još jednom supermamom i kaže ona meni kako je nakon par mjeseci što je postala mama dobila “upalu karpalnog tunela”. Do upale je došlo zbog previše “skrolanja”. Nije da se čudim da do toga može doći od previše srčeka na Instagramu.
- Susret bebe i mobitela
Moje pak isustvo s mobitelom sam već podijelila s vama, ali ne i prvi doticaj L s tehnologijom. Bio je svega par mjeseci star i kako to biva na početku, njegovo stalno prebivalište su bile moje prsi, a obzirom da je meni falio doticaj sa vanjskim svijetom, za vrijeme njegovog obitavanja po meni, mobitel je bio u ruci. Odjednom KLIZ – ravno njemu na glavu. U tom trenutku je krenulo – preznojavanje, drhtav glas, suze, osjećaj krivnje. L me samo mrko pogledao, promeškoljio se i brzinom svjetlosti vakumirao cicu i nastavio svojim poslom.
- Uprljana majica
Sigurna sam da ste se susrele s mrljicom mlijeka na majici. To jutro, išla sam u DM po pelene, a kako se nabavka treba isplanirati do u sekundu s hranjenjem malenog, izletila sam iz stana nakon što sam ga nahranila kako bih čim prije sve obavila i vratila se prije nego krenu suzice. Došla sam u DM, kako to obično biva, stvorio se red, malo duže sam se zadržala i osjetila kako mi je majica mokra. Zaboravila sam jastučić nakon što sam ga nahranila. I tako stojim na blagajni, u bijeloj majici i izgledam kao iz reklame za Pipi.
- Mijenjanje pelena u mraku.
I taj dio smo odradili. Bilo je oko 3 ujutro, i muž i ja smo osjetili njuhom da je pelena bila poprilično puna, krenuli smo je otpakiravati i taman kada smo oslobodili bebača, nestalo je struje. U tom trenu dragi je dotrčao s mobitelom kako bi posvijetlio rudnik, a maleno se taman eksplozivno olakšalo ravno po mužu, mobitelu i stanu.
- Odlazak s hodajućim djetetom u vanjski svijet.
Bila je misa zadušnica za moju baku. Ići s djetetom bilo gdje je posebna priprema. Voda-čokolada-keksi-autići-pričice-banana i još tri kofera stvari “za svaki slučaj”. Misa je počela, on je već bio u niskom startu i krenuo je kondicijski trening. U jednom trenutku nalazim se nasred crkve, s bananom u ruci, sprintajući prema L koji se taman rastegnuo ne bi li se popeo na oltar. Veselje. Muž se, naravno, sakrio iza stupa.
- Odlazak u trgovački centar.
Prijateljica supermama i ja smo se odlučile to prohladno i sunčano jutro s našim malcima prošetati Ikeom. Bilo je zaista nezaboravno. Mislim da su se zaštitari dobro nasmijali, jer scene dvije znojne mame kako paralelno guraju dječja kolica, nose svoje bebe i vuku žute vrečice na kotačiće je jednostavno za YouTube. Međutim, priči nije kraj ovdje. Povratak doma je bio toliko užasan, da sam uz krikove vlastitog djeteta putovala 45 minuta do doma jer sam promašila izlaz. Kako je to moguće? Pa, jednostavno kada dijete počne plakati u autu, u sjedalici okrenutoj od mame, na stražnjem sjedalu, mami hormoni počnu divljati. Prekomjerno znojenje, variranje tlaka, plakanje, vikanje i pjevušenje uspavanke istodobno. Tada sam rekla – nikada više ne idem bez muža u Ikeu.
…to be continued…
SONJA
Supermama živahnog dječaka, Zagrepčanka dalmatinskih korijena, blogerica na www.littlemisstwiggy.com, ganja diplomu na Pravnom fakultetu, zaljubljenica u modu, šljokičasta i kreativna u duši, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta, gurman koji voli kuhati, obožavateljica kave, bez slobodnog vremena. Ovdje će dijelit s vama svoje avanture iz majčinskog života i savjete što obući izuzev pidžame i tajica.
