Oni koji me poznaju, znaju jako dobro da nisam baš posebno društvena osoba. Kao djevojčica, preferirala sam balet i muzičku školu nego “cugu” poslije nastave. Ta tendencija se nastavila, samo su se aktivnosti ponešto promijenile. I tako, dok su poneki moje ponašanje protumačili “čudnjikavim”, drugi su me smatrali arogantnom… ?!?! Da, znam… U svakom slučaju, sada kada sam majka dvaju dječaka u nepoznatoj zemlji, moram staviti svoju nelagodu sa strane i pokušati svim silama upoznati nove mame sa njihovom slatkom dječicom kako moja mladunčad ne bi morala odrastati sa istim socijalnim hendikepom njihove majke.
Tako sam se, već od prvog dana u Amsterdamu, trudila voditi svoje dječake u parkove nadajući se da će neka mama barem uspostaviti kontakt pogledom ili suosjećajnim osmjehom, ali 60 dana nakon NIŠTA… NADA…ZIP… Da, tu i tamo bi se dogodila kratka i površna konverzacija o vremenu ili igračkama, no kada bi došao trenutak pozdrava, ne bismo dobili nista više no hladno “Doviđenja”. Moram priznati da je postajalo sve teže ne uzimati to osobno. 
I tako su počela preispitivanja; jesam li možda presređena (moj muž je jasno negirao tu mogućnost LOL), da se prestanem šminkati ili da se pak malo bolje našminkam? Možda da ponesem grickalice i za ostalu djecu u parkiću? Ili “slučajno” zaboravim pokoju igračku? Možda da naučim djecu engleski umjesto ovog čudnog jezika kojeg se svi prestraše jer zvučimo poput ruske mafije?
Nakon otprilike stotine takvih besmislenih pitanja, shvatila sam da sam otišla predaleko.
Sjećate se kako dok ste bile “single” nikako niste mogle naći poštenog tipa? E pa ista stvar se događala meni; uvjerena sam da se moja očajnička želja za odraslim društvom osjetila i da su sve mame doslovce bježale od mene. Jednom kad sam se prestala truditi stvari su magično sjele na svoje mjesto i sada smo primorani voditi kalendar svih play dejtova na koje smo pozvani… Play dates… Novi svijet, nova pravila…;)
Nadu možete pratiti na blogu my2to4.com
