da je beba biti lako, beba bi bio svatko

Na tržištu ćemo lako naići na pregršt priručnika o tome kako odgojiti bebu da bude pristojna/divlja/jede brokulu/ide u crkvu/postane aktivistica koja se bori protiv klerofašizma (ok, malo sam skrenula s teme). Nemam ništa protiv takve vrste knjiga. I sama sam poželjela pročitati knjigu o tome kako je tuđu djecu davne 1900. odgajala neka Talijanka (Maria Montessori). No ono o čemu se puno premalo piše jest što to ti smotuljci od 2-20 kila mogu naučiti nas. Pa evo par crtica o tome zašto je korisno imati bebu:

Beba kao mindfulness učitelj. Umjesto da trošimo silne novce na seminare, dovoljno nam je provesti nekoliko sati s bebom koja je u svakom trenutku potpuno usredotočena na ono čime se bavi pa bilo to hranjenje ili urlanje ili kakanje. Beba je u momentu.

Beba je izvrstan izbacivač iz zone komforta. Taman kad povjerujemo da držimo sve konce u rukama, beba nam dokaže suprotno.

S bebom nikad nisi sam. Ok, dok ovo pišem, moja kćer živi u marami na mojim leđima pa ne smijem sjesti iz straha da ju ne zgnječim. Mislim da ću korisnost ove natuknice ipak morati reevaluirati.

Služe nam kao alibi na pitanje tko je prdnuo (ako nemate psa).

Bebe su mašine za maženje i nikad vam neće reći ok Iris, dosta bi bilo, ne mogu disati, odlijepi se od mene čeperice jedna i idi živjeti svoj život, daj mi jebemu bar pola sata da imam za sebe… I slična sranja…

Uče nas da je osmosatno spavanje u komadu precijenjeno i kako se zaspati sasvim fino može i u turbo kompliciranom yoga položaju na komodi za presvlačenje.

Body positivity. Beba ne samo da prihvaća nego i s ponosom nosi svoje špekaste šlaufiće na bedrima koje je dobila jer se večer prije uz Netflix razvalila od mlijeka.

S obzirom da najviše voli biti gola, beba je ekološki osviještena i ne provodi dane tumarajući šoping centrima.

Bebe su beskompromisno iskrene. Ako se bebi teta Mica, babina sestrična iz 8. koljena, ne sviđa, beba neće sjesti s njom na kavu i smalltalkati narednih sat vremena pa nakon toga biti bijesna na sebe jer nije odbila poziv.

A za slučaj da iskrenost još nismo savladale, beba je tu da nam pruži izgovor da odbijemo babinu rođakinju. Stvarno bismo rado popile tu kavu, ali beba je upravo zaspala pa nam nije zgodno.

Bebe nisu zlopamtilo. Mhm…osim beba račica, bebe račice nisu Gabi Novak pa da pamte samo sretne dane. Ja mojoj mami pamtim sve još od davne ’85. pa samo čekam da joj vratim (sorry mama).

I za kraj ono najbitnije, uče nas kako nam je za sreću potreban samo jedan mali stomačić pun hrane i jedno maleno srce puno ljubavi.

Foto: unsplash.com

IRIS Otočanka koja je prije 9 godina voljeno more i grote zamijenila njemačkim betonom. Radi kao liječnica, a u slobodno vrijeme čita, putuje, (ne)disciplinirano prakticira jogu i terorizira supruga izmišljajući uvijek neke nove načine održivog i low-cost života. Novopečena mama male mjesečeve ratnice Lune. Trenutno na porodiljnom i sanjari o svemu o čemu sanjare mladi (povratku na otok i uzgajanju ovaca).