Početkom ljeta relocirali smo se s kopna na otok. Namjerno kažem relocirali, a ne otišli na godišnji odmor jer sam u bespućima interneta pročitala super rečenicu: godišnji odmor s djetetom ne postoji, postoji samo promjena mjesta boravka. Skroz ima smisla, nalazila se ja u Babinoj Gredi ili na Maldivima, potrebe mog djeteta i neophodnost da se za njih pobrinem neće se bitno promijeniti. No ljeto nisam provela na Maldivima, već na Lošinju (vjerujem jednako lijepo, plus manje pijeska u guzici) u kući mojih roditelja koji su u mirovini, tako da sam mogla uživati u blagodatima nona i nono servisa. U moj puni pansion, osim spavanja i skuhanog ručka bile su uključene i sljedeće ponude: kava/pivo s prijateljicama, čitanje knjige i odlazak na more. Beba opcionalna. Imala sam vremena za sebe,…
spavaj kao beba
Tekst je posvećen Anji koja se, bude li pomno čitala, još uvijek stigne naspavati “Hej Iris, kako Luna spava?” pita me preko govorne poruke umornim glasom moja prijateljica koja je nedavno rodila drugo dijete i sad ima two under two situaciju. “Slušaj”, govorim joj ja, “Luna je navečer najkasnije do osam i po’ u krevetu. Kupili smo joj ručni sat tako da ona nas obavijesti kad je vrijeme spavanja. Ode oprati zube, sve nas pozdravi i izgubi se u sobi. Za noćno piškenje si stavi pelenu da nas ne probudi kad povlači vodu na wc-u. Ujutro ustaje prije svih, peče kroasane i kuha kavu. Standardna devetnaestomjesečna beba iz priručnika, rekla bih.” Pomalo zlurado se smijuljeći, stišćem send na mobitelu i nestrpljivo očekujem odgovor. Istina je, naravno, posve drugačija; Luna se…
Grgur Ninski i sveta krava na balkanski način
Lunino rođenje i prvih šest mjeseci njezina života proveli smo u Njemačkoj. U Njemačkoj gdje su ljudi malčice suzdržani prema bebama, psima i ostalim slatkim stvorovima koji napučuju njemačku zemlju. Kako da ih najjednostavnije opišem, decentni su. Suptilni. Ignoranti bi isto odgovaralo opisu. Kad vas vide s bebom, uglavnom će se pristojno nasmiješiti i skrenuti pogled. Tu i tamo (vrlo rijetko) netko će oduševljeno viknuti: “Oooooo zis is a baby!” Odmah znate da je to moderan Nijemac koji posjeduje zavidnu razina znanja engleskog jezika i vjerojatno je proveo neko vrijeme u inozemstvu. No to je to, više od toga vjerojatno nećete dobiti. Obzirom na desetljeće života provedenog u toj zemlji, rekla bih da sam se i ja malo ponjemačkila (znam da ovo nije riječ). Ne bih rekla da sam postala…
vojne vježbe, horoskop i ostale čari dječjih parkića
Nedavno sam počela odlaziti s djetetom u parkić. Ne onaj ispred zgrade, u mojoj zgradi, naime, ne žive djeca. U dvadeset i šest stanova živi jednako toliko pasa i jedno dijete – moje. Prvi susjedi toliko vole djecu, da kad Luna zaplače u neko njima nezgodno vrijeme, bjesomučno lupaju po zidu naše spavaće sobe. Sigurno dobronamjerno, da bi nam dali do znanja da naše dijete ima neke potrebe, za slučaj da mi ne čujemo da nam urla u uho. Znam, i meni je teško shvatljivo, ali ne mogu se dosjetiti drugog razloga zbog kojeg bi odrasle osobe sposobne same se emocionalno regulirati, lupale na zid sobe šesnaestomjesečnog djeteta koje nije sposobno samo se emocionalno regulirati. Ali ovo nije kolumna o dragim susjedima drugog kata jedne zgrade u Rijeci na Bulevardu….
avanture novopečene mame i njene bebe vol. 4
Nakon 15 mjeseci suživota s Bebolitikusom, Svjetska zdravstvena organizacija obavijestila me da je moja beba službeno iz dojenčeta prešla u kategoriju toddlera. Level up! Neslužbeno Luna i dalje doji, ali sad ona više nije beba, već dijete koje trči prema meni urlajući “Mama pupak!”, dajući mi tako do znanja da želi cicu. Mama i pupak njene su prve dvije hrvatske riječi koje je usavršila. Mama ju je naučio reći njen tata, a za pupak sam zaslužna ja. Iako zna lokalizirati pravi pupak na tijelu, i za cicu misli da je pupak. No, ne da se smesti pa se prikopča na cicopupak kad želi dojiti. A to je samo nekoliko puta dnevno i tritisućeosamstoosamdesetosam puta noću. Puno manje nego prije nekoliko mjeseci dok još nije jela konkretne obroke. Tad je naime…
mama u zemlji srama
Na Valentinovo je muž otišao na večernje planinarenje s prijateljima, moja jednogodišnja djevojčica bila je ušuškana u krevetu, a ja rastrgana između čitanja knjige i gledanja filma, završila sam na stranici jednog portala, čitajući raspravu o tome smiju li mame zatvarati vrata od WC-a jednom kad postanu mame. I dok mi je ruka lelujala nad tipkovnicom, pokušavajući napisati neki polu smisleni komentar, osjetila sam kako mi kapci postaju sve teži i teži da bih već u idućem trenu širom otvorenih očiju koračala uskim špalirom penjući se beskrajnim kamenim stepenicama uvis. Sa svake strane špalira nalazile su se žene, izgledom neobično podsjećajući na septe iz Game of Thrones i vikale: “Shame! Shame! Shame!”, prateći me optužujućim pogledom. Penjući se, razmišljam što sam točno skrivila da bih se trebala sramiti (znam, revnim…
kako sam otkrila da bolujem od birokratske anksioznosti
Jedna od pozitivnih stvari mog zanimanja (liječnica) jest što sam sposobna (i certificirana) sama si postaviti dijagnozu. Tako sam si nakon dugo godina negiranja, prekjučer dijagnosticirala birokratsku anksioznost. Dug je popis situacija koje su me dovele do navedene dijagnoze. Počevši od banalnih, svima znanih kao što je odbijanje izrade nove osobne iskaznice iako je stara prije dvije godine istekla, vožnja u stranoj zemlji s nevažećom vozačkom dozvolom, do ponešto egzotičnih kao primjerice deportacija iz Tajlanda 2017. jer, ups, nisam provjerila treba li mi viza za ulazak u zemlju. Trenutak u kojem se nakon 12-satnog leta svađam s tajlandskim policajcem usred aerodroma u Bangkoku, zauvijek će mi ostati u sjećanju. Kao i minijaturni ured za deportaciju prepun žohara u kojem potpisujem dokument u kojem ne razumijem nijednu riječ, prisjećajući se istovremeno…
avanture novopečene mame i njene bebe vol.3
Ne znam dokad je prihvatljivo zvati se novopečenom mamom. Prošlo je 10 mjeseci druženja s Bebom Zubom (krenuli su zubi, očito), a meni se svakodnevno izmjenjuju situacije u kojima hendlam bebu suvereno kao da nikad nisam ništa drugo ni radila, sa situacijama u kojima mi se promijeniti bebinu pelenu bez da razlijepim govance po cijeloj bebi (a i po sebi), čini apsolutno nemogućim. No, prihvatljivo ili ne, odlučila sam zvati se novopečenom mamom sve dok beba ne odseli iz kuće i upiše fakultet. Nadam se da će u to vrijeme završiti i razdoblje co-sleepinga i dojenja. Dotad evo nekoliko uzbudljivih noviteta koje sam naučila u životu s bebom. Vrijeme leti. Deset mjeseci, a kao da sam ju jučer rodila. Ne, ozbiljno, još uvijek ju povremeno osjetim u porođajnom kanalu. Znam,…
avanture novopečene mame i njene bebe vol.2
Prošlo je jubilarnih 6 mjeseci druženja s beba guzom pa evo kratki rezime svega što sam dosad naučila. Postoje tzv. unicorn ilitiga jednorog bebe koje se samostalno uspavljuju u (svom!) krevetiću i iz guze im izlazi kakica duginih boja, posuta šljokicama. Luna je bila takva beba. Puna 2 tjedna tamo negdje u drugom mjesecu života kad su nam bili nono i nona u posjeti. Taman da se stignemo pohvaliti kako smo rasturili u odgoju. Nedugo nakon toga, otpala su joj krila, izrastao joj je još jedan rog i naučila je migrirati iz njenog u naš krevet. Sad spava slijepljena za mene, držeći se pritom ručicama čvrsto za moju pidžamu i tražeći ustima sisu, da se ne bih slučajno 20ak cm udaljila od nje. “Stvarno ne znam na koga je”, govori…
trudnice i trudničko prigovaranje
Nedavno mi je jako draga prijateljica obznanila da je trudna. Za vas koji me znate, neću vam reći o kome je riječ, ali hajde da dotičnu osobu diskrecije radi, nazovemo Lukrecija. Ne jer to ima ikakve veze s njenim imenom, nego jer se meni to ime sviđa, a i da ubacim duh tajnovitosti u ovu (ne)napetu (ne)špijunsku priču. U moru histerije i veselja koju ta objava nosi sa sobom, prisjetila sam se svoje nedavne trudnoće, stanja kojeg sam obožavala svakim zrncem svoga tijela. Silno sam voljela biti trudna. Bila sam naime, jedna od sretnica koje nisu patile od jutarnjih mučnina. A i jedna sam od onih koje čim test pokaže dvije crtice, ponosno izbace škembicu koju su njegovale i 6 mjeseci prije tog pozitivnog testa. Sve mi je bujalo u…