Često mi moj virtualni prostor služi za pročišćavanje uma i olakšavanje duše. Ovaj put neću se na ništa žaliti. Pisat ću o svemu što sam kroz naše tri godine naučila o ulozi majke.
Kada bih sada sama sebi trebala nešto savjetovati, sebi prije nego sam postala mama, to bi bilo – ne planiraj ništa. Nemoj misliti da u majčinstvu išta možeš planirati. Živiš iz dana u dan. Učiš iz dana u dan. Ne opterećuj se. Ima dana kada je predivno, ima dana kada ćeš samo plakati. To je sasvim ok.
Rekla bih si – slušaj svoju intuiciju. Zaboravi na metode odgoja-hranjenja-uspavljivanja-dojenja. Slušaj sebe, ti si mama i znat ćeš u datom trenutku što i kako napraviti.
Ne ustručavaj se tražiti stručnu pomoć. Pod stručnom pomoći ne mislim na druge mame. Mislim zaista na stručnu pomoć. To nije sramota. Sramota je ne imati hrabrosti priznati si da ti treba pomoć.
Ogluši na kritične savjete okoline. Nauči se da kako god napraviš, netko će opet imati nešto za prigovoriti.
Sjeti se da svaka, ali baš svaka mama prolazi isto što i ti. I svaka mama ima nedoumice kao i ti. Samo to neke pokazuju više, a druge manje.
Pomiri se s tim da prijatelji koji nemaju djecu, ne mogu razumjeti zašto si umorna, što radiš doma dok si na porodiljnom i zašto ne možeš navečer na “cugu”. Tko nema svoje dijete, teško može razumijeti. I to je sasvim ok. Sjeti se sebe dok nisi bila mama. Jesi li ti o tome razmišljala?
Pregrizi jezik kada ti isti ti dragi prijatelji, koji nemaju djecu, ali imaju kućne ljubimce, krenu s usporedbom njihovog kućnog ljubimca i tvog djeteta. Ne rade to kako bi te uvrijedili, njima je njihov kućni ljubimac kao tebi tvoje dijete, iako je to zaista neusporedivo.
Porod je težak. Odgoj je teži. Puno teži.
Postaje li lakše? Ne. Postaje fizički lakše, psihički teže. Ali, bez obzira na borbe oko odgoja, uživaš u svakom napretku svoga djeteta, svemu novom što nauči. Prvi put osjetit ćeš ponos. Ali onaj pravi ponos. Na svoje dijete. A onda i na sebe.
Pronađi vremena u danu za sebe i muža. Ostavi djecu bakama i otiđite u kino u pet popodne. Pojedite sladoled i držite se za ruke. Šapni mu u prolazu “volim te”. Poljubite se pred djecom. Neka im to bude normalno.
Zadovoljna mama – zadovoljna beba. Priušti si ponekad novu krpicu ili kozmetički tretman ili masažu ili što god te čini sretnom.
Opusti se.Suzdrži se od zajedljivih komentara kada muž preuzme dijete i ne napravi kako si ti to zamislila. Ako je napravio tako da je djetetu dobro, nije važno što nije napravio po tvojem naputku.
Ne ljuti se na mamu dvoje ili više kada ti kaže “jedno, kao nijedno”. Nije točno. Ali imati dvoje djece je poprilično zahtjevnije od jednog. Prihvati to.
Osmjehni se mami čije dijete proživljava tantrum. Bit će joj lakše. Daj joj do znanja da znaš kroz što prolazi.
Prije tri godine moj odgovor na pitanje što za mene znači biti majka, bio je – “biti nježna i puna strpljenja, biti kaotična i uplakana bez ikakvog razumnog razloga, biti savršena i nesavršena, biti umorna i puna energije istodobno. Biti najsretnija na svijetu u kaosu majčinstva.”
Kada bi me sada pitali što je za mene znači biti majka, odgovor bi bio “biti nježna, truditi se imati strpljenja, biti uplakana bez razumnog razloga, biti umorna od borbe oko jela-kupanja-spavanja-nespavanja-igranja, ali imati energije za maženja, za igru skrivača, za izmamiti osmijeh tom malom biću. Biti beskonačno zaljubljena u svoje dijete, iako si 10 minuta prije vrištala od frustracije. Biti najsretnija u kaosu majčinstva.”
Foto: unsplash.com
