Volim kako sve moje poznanice iz “prijašnjeg” života misle kako ja ovdje živim nekim glamuroznim stilom života. Vjerojatno me zamišljaju sa barem dvije dadilje, kućnom pomoćnicom i osobnim trenerom, kako dane provodim u beauty centru ili na masaži. Hmmm… da… ni blizu. Sa suprugom kojeg više nema nego ima naši dani izgledaju otprilike ovako:
Šest je sati ujutro i ja sam potpuna budna. Možda povezano sa činjenicom da sam se budila cca 5 puta između 11 i 5 jer je netko bio žedan, nekom drugom je bilo vruće, pa hladno, pa smo išli piškiti itd… Najbolje da se jednostavno ustanem i pokušam popiti kavu u miru prije no što se mladunčad probudi. Dok se pokušavam čim tiše iskrasti iz kreveta, shvaćam da su dani kada je to bilo moguće davno iza mene; svaka kost u mom tijelu proizvodi čudne zvukove, trbuh mi kruli i odjednom se osjećam kao bakica od 35 godina. Uspjevam doći do hodnika i tu kreće dilema: “to pee, or not to pee?” Ako se odlučim za to vjerojatno ću ih probuditi, ali ako ne…. Ma, koga ja to zavaravam- nakon 2 prirodna poroda, skoro pa se popiškim svaki put kad kihnem.
I tako smo do 6.05 svo troje budni i ostatak jutra je samo niz nepredvidivih događaja; obojica moraju piškiti u isto vrijeme, a ja im pametno kažem (u pokušaju spriječavanja buđenja cijele zgrade od njigovog prepiranja) da to učine istovremeno?! Znam, znam… u svoju obranu, još uvijek nisam popila kavu. Sljedeći scenario: uriniraju jedan na drugog i umiru od smijeha, skidam im polumokre pidžame i bacam se na čisćenje kupaonice.
Konačno se spustimo do kuhinje gdje im spremam zobenu kašu za doručak, no jedan želi croissant, drugi mlijeko i kekse i eto opet se svađamo… Nakon što shvate da im nije najbolja ideja ulaziti u raspravu sa grintavom mamom, pojedemo zobenu kašicu i bacam se konačno na svoju prvu kavu. Sedam je sati, nitko nije obučen, za 30 minuta treba skuhati Thomasu ručak i izaći iz kuće! Dečki su mirni jedino pred tv-om, pa im stavim crtani i bacam se na kuhanje… da, u 7 ujutro?!
U 7,15 ručak je skuhan, crtani je završio i jurimo sa oblačenjem; valjda nitko neće skužiti da opet nosim gornji dio pidžame ispod jakne:/. Skačemo na bicikl, ilitiga moj osobni trener, i jurimo u školu, pa u vrtić na drugi kraj grada. Vraćam se kući oko pola deset i razmišljam kako bi mogla malo odspavati prije no što se bacim na spremanje, kuhanje i peglanje…
Ne, moj život nije nimalo glamurozan niti sexy, ali ne bih ga mijenjala za nizašto na svijetu.
Ponosna supermama dvaju lavića. Posljednje su joj godine obilježene opasnim nedostatkom sna, previsokim unosom šećera, konstantnim kaosom i neredom te neopisivom radošću, ljubavlju, satima maženja u četvero i uvijek spremnim koferima. Rođena u Rijeci prije 35 godina, započela je svoju sudbinu svjetskog putnika sa nepunih 18 godina odlaskom na studij u Italiju. Nakon diplome uslijedio je posao u SAD-u, povratak u Zagreb, dugogodišnja karijera u multinacionalnoj kompaniji, brak, djeca i hop… opet pakiranje za Amsterdam gdje je započela svoj blog www.my2to4.com.
