Mi smo supermame zato što imamo superbebe. Znam da je svaka beba jedinstvena i svakom roditelju je njegova beba najposebnija, ali moramo priznati, imaju određene zajedničke karakteristike. Donosimo neke od njih:
-Nevjerojatan sluh, pogotovo osjetljiv na mamin izlazak iz prostorije, procjenjuje se da je izoštren poput sluha delfina za koje je poznato za “vide” sluhom.
-Selektivno razumijevanje odraslih oko sebe. Rečenice poput “ti si najljepša beba na svijetu”, “obožavamo te”, “preslatka si” i slično, beba potpuno razumije i odgovara smješkom ili čak šarmira praveći se da se srami, a rečenice poput “ajde sad spavamo”, “mama je umorna” ili “bilo bi najbolje da sad malo pustiš mamu i tatu da odmore” apsolutno ne razumije.
-Zapanjujuće točan unutarnji sat za hranjenje. Zapanjujuće netočan za odlazak na spavanje.
-Nokti na prstima oštri su im poput malih žileta koji preko noći narastu za “dva broja”.
-Naslage kože koje skupljaju na bedrima, koljenima, zapešćima, gležnjevima, pa čak i na vratu, neodoljivo su slatke i pozivaju na grickanje, štipanje i ljubljenje. A Obrazi su poput mekih jastuka na kojima moraju odmoriti naše usne.
-Mogućnost da pretvore radnje poput bljuckanja, slinjenja, piškenja, kakenja i prdenja u slatke momente. Toliko slatke da ih zabilježavamo kamerom i hvalimo se okolo drugim roditeljima.
-Upoznavanje sa svijetom oko sebe odvija se u nekoliko koraka. Prva dva koraka – gledanje i slušanje su jako kratki, samo nekoliko sekunda. Slijedi treći korak- opip, koju sekundu duži, i onda šećer na kraju- okus. Taj korak može trajati satima.
-Osjetljivost na dodire nježnosti koje razmjenjuju mama i tata. Da, to je strah od još jedne bebe u obitelji.
-Odličan tajming: Igrat će se sami, smijat će se nečemu što je samo u njihovim glavama smiješno, ali onog trenutka kad sjednete za stol u nadi da ćete ručati, e baš onda će se pobuniti.
-Besprijekorna slatkoća u svakom djeliću tijela koja im pomaže da nam se usade pod kožu tako jako, tako čvrsto, tako duboko da nikada ne izađu iz naših srca. Upozorenje: moguće predoziranje slatkoćom.
Po profesiji akademska glumica, završila je magisterij glume i lutkarstva u Osijeku i trenutno je zaposlena u Gradskom kazalištu Zorin Dom u Karlovcu, majka je četveromjesečne Korane. Uvijek je voljela pisati, ali trudnoća i majčinstvo su u njoj probudili poriv da piše za djecu i mlade. Piše u pauzama od dojenja, kad ju Korana razbudi (a ona zaspi), a ideje joj većinom padaju kad ju uspavljuje. Prvi njezin tekst za dječju predstavu “Veliko pužovanje” ponovno je na repertoaru u kazalištu u Karlovcu, a drugi tekst “Tko nema u vugla, googla”, nastao u prvim mjesecima Koranina života, uprizoruje se u kazalištu u Sisku. Riječ je o predstavi za mlade u kojoj se susreću dva svijeta – djevojka koja voli čitati knjige i ne posjeduje mobitel i dečko koji prati najnovije trendove i pravi je majstor za elektroniku. Petra će s nama dijeliti svoje majčinske avanture.
