nadam se da vaše dijete ne spava s vama u krevetu

Koliko ste puta čuli tu rečenicu? Koliko ste puta čuli tu rečenicu od osoba koje nisu vaši bližnji? Moj odgovor je previše puta. Pitala me to i medicinska sestra, i baka s tržnice, i teta iz trgovine, i mamina susjeda, i susjeda moje svekrve, i baba koju sam jednom upoznala. Kad bolje razmislim, pitali su me svi kojih se to pitanje ne samo ne tiče, nego ne znam kako se udostoje to pitati. Ovo pitanje je jedno od onih koje se novopečenim roditeljima ili mamama ne postavlja.

Možda treba izraditi plakat s jasnim pravilima što se ne smije pitati: Dojiš li? Imaš li dovoljno mlijeka? Gdje beba spava? Nadam se da ne spava s vama u krevetu. Spava li po noći? Zašto ju stalno nosiš? I taj plakat objesiti ispred ulaznih vrata tako da svi koji dođu u babinje znaju da se to ne pita. A za ostale koje sretnemo po ulici možda njima trebamo jasno reći: To se vas ne tiče! Gledajte svoja posla! Možda bi onda shvatili koliko je sati i nikad me više to ne bi pitali. Možda čak ne bi niti pozdravili.

Mislim da svatko od nas na početku roditeljstva, ma čak i prije nego što postanemo roditelji, postavlja određene kriterije, koji kasnije kad postanemo roditelji padaju u vodu. Što se tiče spavanja nikad nisam imala neke određene kriterije, poput “moje dijete neće nikad spavati sa mnom u krevetu”. Krevet je tu u sobi s nama, a sad hoće li beba spavati svaku noć u njemu ili povremeno, to je jednostavno na nama. Odnosno na meni, ovisno kakva je noć.

Naravno da spavanje s bebom u istom krevetu ima svoje pozitivne i negativne strane, ali to je opet naša odluka. A ne na babi iz susjedstva da procjenjuje kako beba nikako ne smije spavati s nama u krevetu, jer tako će se teže odvojiti od nas i nikad neće htjeti ići spavati u svoj krevet.

Sve su to bapske priče, poput one “nemoj je previše naučiti na ruke ili tek rođena beba mora piti vodu, jer je žedna”.

Stat ću na ovome, jer bih mogla još jedan tekst napisati na ovu temu. Zanimaju me vaša iskustva s ovakvim pitanjima? Podijelite da se barem ako ništa drugo dobro nasmijemo.

SARA Mama jednog nestašnog, brbljavog i znatiželjnog dječaka. Živi u Istri (terra magica), na zapadnom dijelu polutoka. Nostalgična za svojim otokom Vrgadom, gdje je provela najdivnije ljetne praznike svake godine. Vječni pesimist, ali romantična u duši.