SAMO BUDI NORMALAN, TO JE VEĆ DOVOLJNO LUDO!

Eto nas opet, uživo iz Nizozemske. Priznajem da prije preseljenja nisam previše znala o Nizozemskoj osim onih osnovnih stereotipa; puno tulipana, finih sireva i klompi. O samom mentalitetu ljudi bila sam potpuna tabula rasa, no sada već mogu ponešto podijeliti s vama.

Prvo zapažanje:

Nizozemci ne vole ćaskanje. Kod njih nema potrebe za razgovore o vremenu, stanju u svijetu i ostalim usputnim, površnim razgovorima. Ako imaš nešto pametno, korisno ili smiješno za reći, samo izvoli. U protivnome, ne troši energiju.

Drugo zapažanje:

Sloboda u odgoju djece. Već sam pisala o nizozemskim mamama i o tome kako one imaju određenu sposobnost održavanja smirenosti i staloženosti u situacijama u kojima bi tipična hrvatska mama vjerojatno počupala kosu sa glave. Svakodnevno potvrđujem ovu tezu dok ih gledam kako puštaju svoje klince da se igraju u parku goli i bosi, penju po zidovima bez ikakvog nadzora, voze na biciklu sami u školu već od 6 godina. U stvari, kad bolje razmislim, oni odgajaju vlastitu djecu na isti način na koji su nas odgajali naši roditelji; dajući djeci slobodu prostora i vremena, bez pritiska da imaju svaki sat ispunjen nekom demagoškom aktivnošću.

Treće zapažanje:

Kakvo kuhanje? Tipična nizozemska kuhinja sastoji se od haringi, prženih mesnih okruglica i bezbrojnih varijacija sandwicha. Naravno da u Amsterdamu postoji tisuće internacionalnih restorana i dućana sa raznim, egzotičnim namirnicama za sve one koji su dovoljno ludi da svakodnevno troše sate za štednjakom (aka, ja naravno). Prosječna nizozemska obitelj jede kruh sa čokoladnim mrvicama za doručak, sandwich za ručak i take-out za večeru. Hmmm… možda baš i zato jesu jedna od najsretnijih nacija, sudeći po indexu OECD.

Četvrto zapažanje:

Pomaganje, rutina i odmor tri su zlatna pravila za sretnu obitelj, sudeći po nizozemcima. Djeca se ovdje vrlo rano uče biti ravnopravnim članovima društva, te od malih nogu sudjeluju u sitnim kućanskim poslovima. Mimo toga, djeca rigorozno odlaze na spavanje u 19-19.30 kako bi se dovoljno odmorila, a i kako bi roditelji imali vremena za odraslo druženje.

Peto zapažanje:

Živi i pusti druge da žive. Tolerancija je zasigurno duboko ukorijenjena u DNA nizozemskog naroda, i dok to načelo zaista vrijedi za većinu društvenih organizacija, na osobnoj razini vidim kako tolerirati nešto za njih ne znači nužno i prihvaćati isto. Vole se “potužiti Žuži” za svaku, u našim očima, sitnicu: trčanje po stanu, vožnja na biciklu u krivoj traci, bacanje smeća u krivo vrijeme i slično doslovce će ih izludjeti i to će vam vrlo jasno dati do znanja.

Šesto zapažanje:

Direktnost. Ova osobina me još uvijek zna uhvatiti nespremnu, pogotovo u situacijama u kojima i dalje prevladava moj balkanski duh i želja za ljubaznošću, pa makar i lažnom. No ovdje  pretvaranja nema što znaši da će vam konobar bez problema na pitanje; ” Mogu li dobiti menu na engleskom?” odbrusiti : ”Ne da mi se sada”. Neupućenom turistu to bi djelovalo bezobrazno ali ovdje je to samo normalno,  “što na umu, to na drumu”. Dakle, ako vam nizozemac kaže “ trebali bismo jednom na kavu?”, to znači da očekuje da ga kontaktirate sutra i dogovorite vrijeme i mjesto, jer inače ne bi takvo nešto niti spomenuo.

Sedmo i posljednje zapažanje:

Bez obzira na geografsku bliskost, kultorološki šok zasigurno postoji, no kako vrijeme prolazi, sve više cijenim ove neopterećene, nepretenciozne, prizemne i direktne ljude koji nemaju apsolutno nikakava ošekivanja prema vama osim da budete normalni, jer kako kažu ovdje, i to je već dovoljno ludo!

NADA

Ponosna supermama dvaju lavića. Posljednje su joj godine obilježene opasnim nedostatkom sna, previsokim unosom šećera, konstantnim kaosom i neredom te neopisivom radošću, ljubavlju, satima maženja u četvero i uvijek spremnim koferima. Rođena u Rijeci prije 35 godina, započela je svoju sudbinu svjetskog putnika sa nepunih 18 godina odlaskom na studij u Italiju. Nakon diplome uslijedio je posao u SAD-u, povratak u Zagreb, dugogodišnja karijera u multinacionalnoj kompaniji, brak, djeca i hop… opet pakiranje za Amsterdam gdje je započela svoj blog www.my2to4.com. Na našem portalu pisat će o svemu što je potrebno da se stvori dom u nepoznatoj okolini, europskom gradu grijeha iz majčinske perspektive i svakodnevnim avanturama sa svojim malim plemenom.