Nikada nismo živjele u “slobodnijem” vremenu, a nekako mi čini da je ta ista “sloboda” puno puta samo mrtvo slovo na papiru. Barem za nas većinu. Čini mi se da živimo u svijetu polova, u svijetu ekstrema, u svijetu crnoga ili bijeloga gdje sav onaj središnji spektar, iz nekog razloga, ostaje zakinutim. Ili smo možda mi te koje smo zakinute? Zašto je današnjoj ženi toliko teško pronaći zdravu ravnotežu?
Postoje žene koje su odlučile biti majke. Razlikujemo dvije “vrste”. Prve su one koje su odlučile posvetiti svo svoje vrijeme obitelji. Ispravan termin bi bio – domaćice ili kućanice ili kako već? E sad. S jedne su strane one koje će i zadnju kap krvi, znoja, atoma snage ispustiti za tu istu obitelj i pritom zaboraviti na sebe u tolikoj mjeri da će se na društvenim mrežama jedino moći “pohvaliti” s tjedan dana neopranom kosom i podočnjacima do poda. Drugi “klan” istih tih kućanica su pak one koje uz sve svoje obiteljske obaveze, bez problema, stignu i na manikuru i pedikuru i u shopping te se na istim tim tim društvenim mrežama mogu pohvaliti beskrajno savršenim selfijima s tri klinca u naručju, isto ili gotovo isto savršnim kao i one same. Sredine nema.
Sagledajmo trudnoću, to divno “drugo stanje” žene…S jedne su strane one koje od kada se na testu pojavi “plusić”, zapadaju u stanje teške nemogućnosti disanja, a kamoli ičega drugoga i tih devet plus mjeseci, one nisu u stanju činiti ništa drugo osim kukati koliko im je nepodnošljivo teško iz ovog ili onog razloga. S druge pak strane postoje one koje, nakon što u smeće bace test na kojemu se pokazao isti “plusić”, nastave uobičajene aktivnosti samo barem tri puta teže. I onda se penju na sve moguće planine, u teretani isprobavaju utege koje bi inače zaobilazile u širokom luku, odlučuju upisati tečaj mačevanja, dijete rode na tom istom vrhu planine, a dok ih djelatnici Gorske službe spašavanja voze u bolnicu, na društvenim mrežama objavljuju fotku postporođajnog trbuha s vidljivim six packom i porukom “tko još ima trudnički trbuh?” (plus tri emotikona s napetim bicepsom). Sredine nema.
Ovo su bile samo majke. A što je s onima koje to nisu? Ili pak onima koje su majke, ali i rade? Eh, i tu nam je situacija vrlo slična. Ukoliko si direktorica Svemira, onda sigurno nisi majka. Možda i jesi, ali sigurno nisi dobra majka. Možda si samo poslovna žena i okrećeš oči na one koje uopće pokušavaju imati djecu. Ukoliko imaš djecu, jedva čekaš da oblatiš onu koja ih je odlučila ne imati radi karijere. Ili imaš djecu ili imaš karijeru. Ukoliko imaš oboje, ili nisi dobra majka ili nisi dobra u svom poslu…Sredine nema.
Činjenično je stanje da sredina postoji. Sredina je tu. Da, baš tu. Sredina je nešto što se zove stvarni život. Sredina jest da trudnoća NIJE BOLEST, ali JEST “DRUGO STANJE”. Ukoliko nemaš medicinskih komplikacija, SMIJEŠ nastaviti s normalnim životom, ali NE TREBAŠ sebi i (nepoznatom) svijetu oko sebe dokazivati da je osvajanje Mount Everesta u osmom mjesecu trudnoće super preporučljivo i zdravo. Sredina jest da ćeš, ukoliko želiš, pronaći vremena oprati kosu barem jednom tjedno uz sva noćna buđenja/dojenja/ postporođajne teškoće, ali je isto tako sredina da ne trebaš dva dana nakon porođaja (koliko god on lagan bio) biti u šetnji shopping centrom s friško ofarbanom i isfeniranom kosom. Sredina je znati da je SVAKOJ majci ponekad teško. JER teško je biti majka. ALI, sredina je i shvatiti da TI kao osoba, ne prestaješ postojati nakon što si postala tom istom majkom ili da će te dijete manje voljeti zbog toga. Sredina je i nekada objaviti fotku u savršenoj večernjoj haljini koju vam je klinac, tri sekunde nakon okidanja, zaprljao čokoladom, Sredina je znati da ukoliko ste već obule te nove štikle od deset centimetara za šetnju shopping centrom, da u tim istim štiklama morate biti spremne i trčati za vašim klincem kada krene u devastirajući pohod po kafiću. Sredina je prihvatiti one koje imaju djecu, ali i one koje nemaju. Sredina je gledati dalje od vlastitog života i vlastite perspektive.
“Žena, Majka, Kraljica” su samo riječi pjesme. U STVARNOM životu ne postoji osoba koja je sve to. Uz svo poštovanje britanskoj monarhiji, sumnjam da je i Elizabeta II bila nepogrešiva žena, brižna majka i savršena kraljica. Moramo se složiti da su joj neke “dužnosti” legle bolje od drugih.
Sredina je znati da nismo savršene i da se trebamo prestati truditi biti takve. Sredina je i prepoznati svoje slabosti i poraditi na njima. Sredina je težiti vlastitom zadovoljstvu radi sebe same, a ne radi drugih i ne zato da bi (uvjetno rečeno) bile bolje od drugih. Ljudi koje nazivate SVOJIMA, voljeti će vas sa šminkom ili bez, u trenirci ili štiklama, zaposlene ili nezaposlene, punije, mršave ili fit. Ali hoćete li vi sebe same?
IVANA
Uvijek sređena, naspavana, racionalna, odmjerena #supermama dvojice dječaka koja će na našem portalu dijeliti savjete kako biti sve to. ? Ili NE!? Idemo ispočetka… tridesetdvogodišnja Zagrepčanka i ponosna mama dvojice malih muškaraca koja (nekad manje, nekad više uspješno) pokušava “žonglirati” između majčinstva, posla i mrvice slobodnog vremena za sve one male, ženske radosti koje ovaj život čine ljepšim. Zaljubljenica u modu, kavu, čokoladu, dvorce i Instagram. Na našem će portalu pisati o svim onim pitanjima s kojima se susreće gotovo svaka današnja žena i majka. Ivanine dogodovštine možete pratiti na @5foot7andbambieeyes
