Ovaj petak predstavljamo vam malo drugačiju super-insta-mamu @maja_marich. Njezin profil obiluje fotografijama svakodnevnih situacija, pršti pozitivnom i veselom energijom, a posebno nas vesele Majine “Insta priče” koje nas baš svaki put oduševe i nasmiju. Tko je Maja? Supermama male princeze. Rockerica. Obožavateljica tetovaža.
Tko se to krije iza simpatičnog profila @maja_marich? Ja sam Maja Marić, full-time mama koja odnedavno živi u njemačkom Kölnu. Volim reći da sam ‘propali’ novinar i profesor hrvatskog jezika – u Hrvatskoj sam imala mali milion privremenih poslova od kojih mi ni jedan nije donio neko pretjerano ispunjenje ili osjećaj svrhe i polako sam se umorila od tog trčanja. Baš ta frustracija rezultirala je pokretanjem bloga #misusovo, bloga na kojem pišem o svakodnevnim životnim situacijama i dajem nekakav svoj (volim vjerovati) cinični odmak u tom opisu. Na moju sreću, mnogi su prepoznali ono što im pokušavam prenijeti tako da blog i dalje pomalo raste (bez mog veliko uplittanja), a i bez njega ne bih uspjela doći do svoje tjedne kolumne na jednom hrvatskom portalu, ili meni jako dragog članka u StoryBook Kidsu i sličnim suradnjama.
Čime se baviš? Osim pisanja, koje doživljavam kao sastavni dio života, uistinu jesam full-time mama. Pošto smo se preselili u Njemačku kada je Morana imala dvije i pol godine, njena potreba da budem još malo uz nju se produžila. Iako nam život ovdje već pruža sve što smo se nadali, još uvijek smo u fazi prilagodbe tako da svoju zadaću shvaćam vrlo ozbiljno. Možda malo i preozbiljno! 🙂 Ali mislim da je moja zadaća prvenstveno se posvetiti Moraninom što bezbolnijem prijelazu – nikada nije lako dijete koje je već počelo graditi temelje socijalnog života i bilo 24/7 okruženo članovima uže i šire obitelji, sada samo istrgnuti iz svega poznatog i ubaciti je u novo okruženje, nepoznat jezik, sa samo ‘mamom i tatom’ za potporu. Zbog toga je moj profesionalni život i dalje na čekanju iako nemam nužno takav osjećaj – opet zahvaljujući pisanju i virtualnom životu koji je i dalje vezan uz Hrvatsku.
Što je za tebe Instagram? Instagram od samog početka doživljavam kao sastavni dio bloga, ali i mog puta majčinstva. Iako nije stilski pročišćen koliko bih ja to željela (metafora za život, mogli bismo reći), on mi je najbrži i najdraži medij prenošenja svega što me veseli i što šroživljavam svakodnevno. Instagram je djelomično i odgovoran za moju odluku da se okušam u majčinstvu – tek udana, sa novim iphoneom, napokon sam imala priliku ‘upoznati’ što je taj instagram o kojem su svi pričali i po malo se zaljubila u mnoštvo insta-mama i njihovih preslatkih potomaka. Instagram mi je pružio priliku da vidim jednu drugu stranu majčinstva koja tada, prije gotovo pet godina, u mojoj sredini praktički nije niti postojala. Kroz instagram sam saznala da mama može biti i stajliš i rokerica i furati street style koji joj odgovara, da može birati drvene igračke za djecu, da smije imati tetovaže, da može imati četvero djece i biti samozaposlena, da ima opciju birati prirodne materijale robice kakvu do sada nisam vidjela (do tada sam živjela u svijetu – roza s volanima za curu, plavo s bijelim za dečka) i mnoštvo drugih stvari. Naravno, ne radi se samo o toj vizualnoj, recimo površnoj, strani – instagram je i mjesto gdje sam saznala štošta o normalnom majčinskom životu, o postporođajnoj depresiji, bolnim mastitisima, problemima s kožom, post-baby tijelu, ponekom kaosu i raspadu sistema, pa čak i gubitku trudnoća u poodmaklom stadiju. Baš zato volim instagram. Imam osjećaj da mi je pružio priliku da upoznam tolike stvarne i hrabre žene do kojih inače nikako ne bih došla. Vjerujem da mi pomaže u tome da budem bolji roditelj, koliko god to kontradiktorno zvučalo. I tako sam nekako i krenula dijeliti sve – spontano i prirodno. Tek kada dobiješ dijete, vidiš što znači imati mobitel zalijepljen za ruku! Jer svaki trenutak je vrijedan da ga se ovjekovječi, da se spremi i sačuva za kasnije. A postoji li ljepše mjesto od instagrama za dijeljenje sreće? I krenula sam tako polako, dijeleći samo najljepše od najljepšeg, da imam pregled za tmurne dane. Uostalom, osjećala sam se dužnom pružiti natrag barem djelić onoga što je mene ohrabrivalo i uveseljavalo svo vrijeme prije nego sam dobila lajt motiv svih svojih fotki.
Što je za tebe majčinstvo? Majčinstvo sam doživjela kao svojevrsnu (apsolutno neočekivanu!) renesansu. Iako sam željela bebu, strahovala sam od onog sindroma ‘kad dobiješ dijete tvoj život je gotov’ kojim sam bila okružena na sve strane U mojoj okolini, ‘biti mama’, pogotovo nezaposlena, tzv. ‘stay at home’ mama’, značilo je uglavnom ‘mama koja hoda okolo masne kose i u trenirci za krečenje, dok je jedino što želi sjesti na miru i pogledati Sulejmana’ Druga ocija je bila ‘mama koja nekako istrpi tjedan, a onda za vikend šalje djecu bakama da se može ispuhati’. Obje varijante zvučile su mi kao najveća noćna mora. Moraninim dolaskom sve se okrenulo, ali toliko na bolje da ni sama to nisam mogla vjerovati. Tek njenim rođenjem sam dobila osjećaj da su sve kockice sjele na svoje mjesto. I ne samo to – trebala mi je ta perspektiva da uočim da moji izlasci i sl. ‘selfie generacija’ eskapade nisu bile život koji se živi punim plućima već samo manifestacija nakupljenih frustracija jer sam bila gotova s tom fazom života, a nisam se usudila prijeći na iduću. Općenito, moje djetinjstvo nije bilo najsretnije ikada i bojala sam se hoće li to ostaviti posljedice koje neće biti popravljive, koje ću prenijeti dalje i nanijeti štetu djetetu. Ali najveće otkriće majčinstva mi je u tom saznanju da, dok učimo sve o svijetu to novo malo čudo, imamo priliku i zaliječiti svoje rane. Imam osjećaj da kako ona sve prolazi prvi puta, tako ja prolazim ‘popravni’ i sama sebi previjam rane. Možda svuči previše intenzivno, ali ništa me u životu ne raduje kao kada gledam nju kako promatra svijet i ja se trudim slijediti njen korak. Ne mogu reći koja mi je faza najdraa, koja mi je dob bila omiljena – svaka ima nešto novo u sebi i sasvim jedinstveno. Svaka je prožeta onom životnom kontradikcijom da se radujem svakom njenom koraku jer ju želim gledati kako raste, a u isto vrijeme ju želim zamrznuti u vremenu jer mi se srce slama koliko prebrzo odrasta. Ali ne želim biti nerealna – majčinstvo je i vječni začarani krug kasnonoćnog razmišljanja ‘što ću sutra kuhati i zašto to nitko neće pojesti?!’ Uz koji, naravno, dolaze i viroze i pelene i noćna ustajanja i piškenja u krevet i ‘problemi’ koje samo mamam može riješiti. Ili kako znaju zezati moju Moranu – ‘samo TI imaš mamu!’
Tri profila koja obožavaš? Ima toliko profila koje strasveno pratim da mi je uistinu teško izabrati – mislim da bih bez problema pravila listu ’10 najboljih’. Doduše, nisam megalomanski nastrojena, ne pratim niti 400 profila, ali je svaki pomno izabran i redovno ih ‘čistim’. Ako shvatim nakon nekog vremena da sam se prestala povezivati s tim profilom, brišem ga. I općenito imam tri kategorije podjele – imam mame s kojima se poistovjećujem, one koje pišu mnogo, koje često dijele instastories i koje vas stvarno puštaju u svoj život, i lijep i ružan. Imam mame koje imaju dar koji ja nemam, koje imaju fotografsko oko, osjećaj za svjetlost, interijer i sl. Zaljubljenik sam u fotografiju godinama i cijenim ju, ali ne ide mi spektakularno, koliko god se ja trudila. I treća kategorija je nevezana za majčinstvo i debelo je u zaostatku 🙂 @more_less_ines – iskričav i vesel profil koji nema trunke viška u sebi, donosi samo pozitivu, nema zamaranja @bezminica – kao suprotni, puno ‘tiši’ profil, ali bajkovit @lanatheklingor – profil koji je meni bio totalno iznenađenje i osvježenje. Inače nisam fan celebrity profila, ali ona osvježava svojom iskrenošću i obiteljskim životom.
Kako započinje idealan dan? Samo pomalo! 🙂 Dokle god ne moram trčati odmah negdje, sve može proći! Idealan dan razlikuje se od radnog i neradnog. Dok radni uključuje bezbolan ostanak u vrtić i mamino srkanj eprve kave u tišini prije nego se uputi u nove radne pobjede (teretanu, trgovinu po zaostale namirnice ili pisanje posta s kojim sam uvijek na knap), neradni su oni koji me uistinu vesele. Vikendi koji uključuju ustajanje po ustaljenom rasporedu za ‘nas cure’ dok tatu pustimo da odspava, a onda prenemaganje u pidžamama do podneva – malo kave, malo plesanja, malo doručkovanja na preskokce jer previmo pauze za igranje. Lijeni smo ujutro tako da ujutro volimo samo praviti planove za sve što ćemo ‘osvojiti’ poslije ručka. Najčešće na biciklu jer u tome svi troje uživamo!
