Koliko puta ste se našli u poziciji da vam bake i djedovi izjave nešto poput “on je divno dijete, nama je bio dobar i poslušan, nije niti jednom zaplakao”. Osobno, nisam L često ostavljala na čuvanju, sve uglavnom radimo s njim. Ali, sada, kada prolazimo kroz selidbu, trudnoću i daljnja nespavanja po noći, L češće ide na čuvanje.
Bit ću vrlo jasna – moje dijete je meni najdivnije, iako je jako glasan i to mu je oružje koje uvijek pali kada nije po njegovom (borimo se s tim da ne popuštamo, ali decibeli učine svoje), veseljak koji obožava svaku sekundu provesti igrajući se upravo s nas dvoje, maza koja obožava skakati baš po maminom trbuhu, plačko koji je jako uvredljiv i osjećajan. Obožavamo ga, ali to ne znači da nas ne izluđuje.
U zadnje vrijeme je na dužem čuvanju kod bake i djeda. Kada odlazimo, nema previše drame, vrlo odraslo i razumno reagira, a kada se vratimo, sreća i euforija je neizmjerna. Jedva dočekam vratiti se samo da vidim taj osmijeh i enormnu količinu sreće koja iz njega izvire kada nas ugleda. Baka i djed uvijek kažu kako je bio divan, pojeo je sve, bez ikakve rasprave, igrao se SAM, išao je u krevet spavati SAM, dao je promijeniti pelenu bez ikakvog divljanja i mlataranja nogama. Nevjerojatno, kažu moji roditelji, koji imaju već 4 unučadi – on je jednostavno predivno, mirno i poslušno dijete.
Došao je vikend, odlučili smo ostati doma s njim, selidba neće nikamo pobjeći. Čim se probudio, u roku od 3 minute smo morali ustati i započeti s igrom. Moje roditelje je pustio još pola sata da spavaju, a on se u tišini pored igrao sam. Ručat nije htio, juhu je jedva pojeo, uz igru i tatino izvođenje bijesnih glista. Uspavljivanje je završilo u suzama. Nas dvoje znojni i umorni i s ogromnim upitnikom iznad glave “kako je moguće da on MOŽE sve, ZNA kako biti poslušan, a nas doslovno **** (da ne budem prosta)”
Zapitala sam se je li to njegov prkos jer nas je željan, zabrinem se kako će sve to izgledati uz još jedno trčkaralo sa izraženim karakterom. Želim svojoj djeci biti najbolja mama na svijetu. Ali želim i da mi budu poslušni, da mi roditeljstvo, koje nije nimalo lagano, olakšaju. Je li njihova misija otežavati nam? I zašto to rade? Znam svoje dijete i znam da može biti najboji, samo zašto nas time počasti samo u iznimnim situacijama?
SONJA
Supermama živahnog dječaka, Zagrepčanka dalmatinskih korijena, blogerica na www.littlemisstwiggy.com, ganja diplomu na Pravnom fakultetu, zaljubljenica u modu, šljokičasta i kreativna u duši, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta, gurman koji voli kuhati, obožavateljica kave, bez slobodnog vremena. Ovdje će dijelit s vama svoje avanture iz majčinskog života i savjete što obući izuzev pidžame i tajica.
