BEBA VOĐA DOHRANE ILI TRADICIONALNE KAŠICE?

Mi ovdje u supermamama volimo doticati i teme koje nas povezuju, ali i teme koje nas razdvajaju u mišljenjima. Nema tabu tema. Zato sam odlučila podjeliti s vama svoje iskustvo i dileme oko početka dohrane i proučavanje „za i protiv“ različitih načina uvođenja krute hrane svojoj bebi.

Osim odabira samih namirnica, danas se pred mame stavlja još jedan problem. Treba li hranu miksati ili u kašicu ili joj ponuditi komadiće hrane da jede sama? Ako još niste čuli za metodu „beba vođa dohrane ili BLW (baby led weaning)“, to je metoda koju je popularizirala knjiga autorica Gill Rapley i Tracey Murkett. U njoj su obrazložile teoriju da su problemi s jelom, poput izbirljivosti uzrokovani time što bebe „svoj put prema prehrani odraslih započinju tako što prve zalogaje dobivaju žlicom u obliku kašice i to na dan kada odluče njihovi roditelji“. Autorice predlažu da beba „pokaže kada započeti“ i da s njom za stolom djelite obroke od samog početka. Svoje iskustvo s ovim načinom uvođenja dohrane ispričala nam je Ivka Armanda Todorović u tekstu „Beba vođa dohrane. Ili nereda.“

Ono što mi je kod proučavanja ove metode odmah zapelo za oko je tvrdnja kako je mlijeko do prve godine djetetovog života glavni izvor nutritivnih tvari za bebu, a ostala hrana je samo dohrana i služi za upoznavanje i istraživanje. Postoji i krilatica na engleskom koja to opisuje: „Food before one is just for fun!“ S ovim se nikako nisam mogla složiti. Ako se zapitate zašto uopće krećemo s dohranom i zašto djeca ne bi samo sisala godinu dana, odgovor je da negdje između petog i šestog mjeseca života, beba ostaje bez dovoljnih zaliha željeza u krvi i dovoljnih količina minerala i vitamina, koji su potrebni za fazu ubrzanog rasta u koju beba ulazi. Ni majčino mlijeko, niti bilo koje drugo neće osigurati dovoljne količine, a to će nam beba instinktivno pokazati i znat ćemo da nije zadovoljna, te da sa zanimanjem pruža rukice i ispušta glasove kada pored nje jedemo hranu. Postoje studije koje pokazuju da je veći rizik za nastanak anemije kod onih beba kojima se čvrsta hrana ne uvodi nakon šestog mjeseca života ili jedu vrlo malo ostale hrane. Bebe dakle trebaju čvrstu hranu puno prije nego uopće imaju koordinaciju ruku i usta dovoljno razvijenu da uzmu potrebnu hranu i same ju jedu. Zapitala sam se kako će moja beba rukom unijeti uopće u sebe dovoljne količine komadića mesa (najvažniji izvor željeza i namirnica koju mame često zanemaruju i prekasno uvode u dohranu), povrća (kuhano na pari), voća (u početku je to mekano voće poput banane, avokada ili manga, a tvrđe se kuha malo na pari) i masnoća? Čitala sam i da su istraživači drevnih plemena utvrdili kako se bebama u svim djelovima svijeta prvo uvodila hrana koju je majka u ustima malo usitnila, a zatim je dala bebi. Malo sam se raspitala kod mama koje provode BLW metodu, pa su mi rekle da bebe prvo sišu hranu, a ne gutaju je. Taj proces može potrajati i nekoliko tjedana, prije nego beba nauči progutati komad hrane koji je uspjela odgristi zubićima (ili desnima ako nema zube). Ovo je pod uvjetom da joj niste vi napravili kakve takve komadiće koje može lakše uzeti u ruku. Ali onda joj već pomažete, zar ne? Kako ću ja znati kolike komadiće da dam bebi koja je do tada jela isključivo tekuću hranu? Nisam znala kako bi to odredila i činilo mi se da je to neefikasno i neće zadovoljavati nutritivne potrebe djeteta. A ako ću ja praviti komadiće hrane, zašto ne bi zgnječila to sve lijepo u pire, pa će mu biti lakše savladati gutanje hrane?

Nije li proces učenja gutanja i žvakanja čvrste hrane nešto kao i proces učenja motorike hodanja i govora? To je postepen proces. Tu mi se nekako učinilo da se miksanje hrane i davanja hrane na žlicu u BLW metodi predstavlja kao neki preveliki napor za majke. Miksanje traje ravno 10 sekundi vremena, a hranjenje žlicom nije napor,jer ćete vi ionako sjediti za stolom sa svojom bebom i pratiti svaki njen pokret.Ovdje govorimo o prvim obrocima.

BLW predlaže da se odabrana namirnica stavi pred njih i da ih se pusti da oni to muljaju nekako ručicama do svojih usta. Mama se mora odmaknuti od bebe i pustiti je da bude vođa, ali je nadgledati pažljivo kako bi znala prepoznati razliku između gušenja (choke) i zagrcavanja (gag)! Kako bi i ja to znala prepoznati pogledala sam nekoliko videa na Youtube-u koji su me ozbiljno uznemirili, iako svi objašnjavaju da se beba neće ugušiti, jer ima prirodan refleks koji to sprječava. Iako to zvuči utješno, meni je bilo ravno onim savjetima starih ljudi s mora „baci ga, pa da vidiš kako će proplivati“.

Tada sam se odlučila da ću definitivno za prvih nekoliko tjedana dohrane raditi kašice i da ću dijete polagano učiti da guta gušću hranu, pa kada to krene dobro i kada pojede neku količinu koja se smatra obrokom (150-200ml) onda krećemo na gušće piree s komadićima, pa odmah čim savladamo i drugi obrok prelazimo i na komade za „u ruku“. To mi se činilo logično. Također, neke savjete sam definitivno prisvojila iz BLW metode, pa je tako nastala meni optimalna kombinacija, koju i vamapreporučujem.

Ono što BLW često spominje kao veliku manu tradicionalnog hranjenja na žlicu, je to da hrana inače ne dolazi u obliku kašastih pirea pomješanih u raznim kombinacijama, pa je bolje da beba odmah uči kako hrana izgleda u prirodi i da to tako i vidi i okusi. Dignite ruke svi koji jedete pire krumpir! Ili krem, guste juhe, ili smoothije, ili voćne jogurte ili umake s tjesteninom. Naravno da će moje dijete kroz cijeli život jesti i neke oblike kašaste hrane, pa u čemu je problem ako to jede na početku? Problem je samo ako jede isključivo kupovne kašice koje su toplinski sterilizirane i time im je velika većina okusa i hranjivih tvari uništena. Ako mi ne vjerujete, probajte ih. Ne vidim ništa loše u istraživanju genijalnih okusa povrća i mesa kuhanog na pari, prvo svaka namirnica pojedinačno, a zatim i u kombinacijama. Prvo miksane, a zatim u komadićima. Radje će jesti komadiće, ako je već probao taj okus i svidio mu se, mislila sam si. Da nije htio jesti kašice, vjerojatno bi mu probala dati i komadić nečega u ruku da vidim u čemu je problem.

Nakon savladane kašice, dolazimo do činjenice koju BLW jako ističe, a koja možda lako promakne majkama koje u prevelikom strahu od gušenja izbjegavaju BLW potpuno. Bebe moraju naučiti žvakati hranu i ne smiju se predugo zadržavati samo na kašicama. 4-6 tjedna nakon prvog uvođenja dohrane i ako beba ima navršenih 7 mjeseci, vrijeme je da joj ponudite hranu koju će uzimati rukama i da gustoću hrane prilagodite tako da ona ima više teksture i male komadiće. Beba će u početku možda te komadiće ispljunuti, ali nešto će i progutati tako da samo trebate nastaviti prema tome da se uči pravilno žvakati i da što više proučava i uzima hranu rukama. Tada kreće onaj nered o kojem pričaju sve mame koje provode metodu beba vođa dohrane. U našem slučaju ova tranzicija je jako dobro prošla i već nakon dva-tri obroka počeo je savladavati grubo gnječeno povrće, usitnjeno meso ili bi komadić banane prinio ustima i žvakao ga. I žlica mu se iznenđujuće brzo svidjela kao alat. Bez obzira kako vašoj bebi ide ova faza, nemojte se vraćati na rjetke kašice. Upravo je najveći plus BLW metode to da u pravo vrijeme upozori majku da mora odustati od ideje prisiljavanja djeteta da „pojede još malo“. Hranjenje žlicom pobornivi ove metode smatraju najvećim nedostatkom, jer majke nastavljaju hraniti djecu i nakon što ona pokazuju da nisu gladna. To ćete lako izbjeći tako da date djetetu uvijek i vlastitu žlicu u ruku s kojom će se pokušavati hraniti sve bolje i bolje. Nikad nemojte obrok pretvoriti u forsiranje da sve pojede, jer možda niste dobro procjenili vrijeme obroka. U tome uvijek prepuštam odluku o količini instikntu djeteta.

Glavna premisa BLW načina dohrane je da beba treba i sama zna odlučivati što će jesti. Da, beba ima instinkte koji je vode i ima urođenu sklonost ka masnoj, slatkoj i slanoj hrani. Isto tako, kada bebi nedostaje nekog nutrijenta, pojavi li se hrana koja ga sadržava u njegovoj blizini, ona će vam jasno dati do  znanja da joj baš to treba. Ipak, kako bi beba trebala sama odlučivati što će se od hrane naći ispred nje? Koji god način hranjenja odaberete ne zaboravite da ste vi vođa, jer vi određujete što ćete ponuditi, a djetetov napredak i razvoj ovisi o vašem izboru, vašem znanju i preferenciji. Vi ste vođa. Budite mudri.


NATAŠA

Lubiteljica prirode i izvorne hrane, sklona proučavati svijet s neograničenom radoznalošću. Prestala je analizirati i prepustila se ljepoti života kada je 2016. postala mama jednog slatkog dječaka. Od studentskih dana na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, velika je zaljubljenica u Zagreb, pa mu se uvijek voli vraćati. Nakon godine dana porodiljnog odlučila je krenuti neutabanom stazom poduzetništva, pa je 2017. otvorila smoothie bar VitaVi u mjestu Viganj, jer je znala da bez mora ne može živjeti, kao niti sportaši bez smoothija. Zavaravajuće oglašavanje prehrambene industrije i sve veći broj procesiranih namirnica koje zbunjuju mame, razlog su što je pokrenula Instagram profil @VitaVi_baby, te počela pisati i predavati o prehrani djece. Voljela bi da ima više vremena za yogu, čitanje knjiga i surfanje.