Kad sam prvi put ostala trudna, silno sam si željela djevojčicu. Vjerojatno sam mislila da će mi biti lakše odgajati je obzirom da sam ja žensko. A onda sam saznala da nosim dječaka i po glavi mi se počelo vrzmati mnoštvo pitanja. Kako ću odgojiti dječaka, ja ne znam skoro ništa o njima, hoću li uspjeti učiniti od njega samouvjerenog i sposobnog muškarca, a ne maminu mazu koja ne može bez roditelja?
Zapravo, mislim da se svaka majka bori s istim pitanjima, bez obzira na spol djeteta koje nosi. Kroz nekoliko dana na svijet treba doći moja djevojčica, a ja i dalje razmišljam o tome kako želim odgojiti svoju djecu, s malim različitostima u pristupu prema djevojčici i prema dječaku.
Znam da za oboje želim da budu iskreni, empatični, otvoreni, da poštuju sve i svakoga, ali da se znaju zauzeti za sebe. Ne želim da ikoga diskriminiraju, bilo na temelju vjere, rase, obrazovanja, životnih pogleda. Želim da budu samostalni, neustrašivi i da budu odgovorni. Da se znaju izboriti za sebe i da slijede svoje snove. Želim da od prvih dana zanemare sve stereotipe kojima smo danas okruženi. Dječaci ne plaču, djevojčice se igraju lutkama.
Kroz svoje trudnoće i prve dane majčinstva, susretala sam se s raznim majkama i/ili tuđim članovima obitelji s kojima nisam dijelila mišljenje. Neki su mislili da samo kontriram, neki da nisam normalna, neki su vjerojatno pomislili da samo želim slijediti ‘moderne gluposti’ i biti u centru pažnje, no meni su neke stvari normalne.
Normalno mi je da dječaci nose boje koje nisu neka od nijansi plave. Normalno mi je da dječaci plaču, da se grle i ljube međusobno ili da se igraju lutkama. Da imaju dugu kosu. Normalno mi je da se pretvaramo da pijemo kavu i radimo čajanku, kao što će mi biti normalno da jednoga dana pleše balet ili latinoameričke plesove, ako to bude htio. Ono što želim od svog dječaka je da u svakom trenutku bude spreman izraziti svoje emocije, a ne zatomljavati ih zato što današnje društvo smatra da dečki ne bi trebali pustiti suzu. Želim da jednoga dana žene smatra ravnopravnima sebi i poštuje njihova dostignuća, a ne da ih sputava ili na bilo koji način omalovažava. Želim da bude u potpunosti sposoban brinuti se sam o sebi i želim da zna odraditi bilo koji kućanski posao, od kuhanja i pranja rublja, do glačanja i pranja prozora. Ne, nisam luda. Želim da moj sin bude cjelovita osoba, spremna uhvatiti se u koštac sa svim obavezama i odgovornostima koje život nudi.
Od kćeri, naravno, želim isto. No, također, želim da zna da ne mora biti odgajateljica ili frizerka zato što su to ‘ženski’ poslovi. Želim da bude svjesna da može biti astronautica, inženjerka ili ragbijašica, ukoliko nju to bude veselilo i ispunjavalo. Želim da bude svjesna svog tijela i da se voli upravo onakvom kakva je, a ne da joj mediji stvaraju komplekse koje će (ako bude imala sreće) liječiti godinama, a ne ih doživotno vući za sobom. Želim da se ne boji muškaraca (i žena) koji joj žele postaviti stakleni strop iznad glave i želim da zna da u svakom trenutku može reći svoje mišljenje, a ne da šuti jer ‘ženama nije pametno da blebeću bezveze’. Želim da se zna brinuti o sebi, da shvaća što su porezi i da zna kako napumpati automobilsku gumu. Želim da zna da kućanstvo i odgoj djece jednoga dana nisu samo njena obaveza.
Možda želim nemoguće, ne znam. Misli mi još nisu fokusirane na razdoblje njihova školovanja, no sjetila sam se nedavno svojih satova tehničke kulture u osnovnoj školi. Dečki su zabijali čavle, a mi djevojčice smo šivale i plele. Zaista? Nadam se da to danas nije tako.
Nadam se da će školstvo nekako pratiti moju viziju odgoja, a ukoliko ne bude, nadam se da ću imati dovoljno snage za guranje planina pred svojom djecom. Hrabrosti imam.
PETRA
Vrckava tridesetogodišnjakinja i supruga svoje čiste suprotnosti, ozbiljnog odvjetnika s kojim odbrojava dane do rođenja drugog djeteta. Živi za svoju malu obitelj, čokoladu, ples, adrenalin i sarkazam, a bježi od vjetra, kiše, kućanskih poslova i dvoličnih ljudi. Po struci je magistra ekonomije koja mrzi brojeve, a mašta o vlastitom biznisu koji bi spojio sve njene strasti. Optimistična strijelkinja po horoskopu, godinama pokušava pogoditi brojeve za Eurojackpot kojim bi cijelu svoju obitelj odvela na put oko svijeta i to sve dokumentirala na svom Lipstick Mom blogu.
