Koliko je majčinstvo učinilo za moju personalnu evoluciju jest nešto što se može isčitati iz većine mojih tekstova. Vjerujem da su se mnoge majke našle u istoj situaciji kada su se, iz nekog neobjašnjenog razloga, jednog jutra probudile kao sasvim druga osoba. Hrabrija, odvažnija, strpljivija, razumnija, senzibilnija. Hipersenzibilnija.
Premotajmo. Hiper-super-truper-druper-senzibilnija. Ukoliko bih morala imenovati jednu negativnu posljedicu majčinstva na svoju „osebujnu“ ličnost, hipersenzibilnost bi definitivno išla na sam vrh liste. Nikada nisam spadala u kategoriju hladnokrvnih životinja, ali je određeni oblik samokontrole na području ispoljavanja osjećaja itekako postojao. Štoviše, znala sam i pretjerati u suzdržavanju što je više puta znalo rezultirati klasificiranjem moje malenkosti kao „hladne, umišljene i suzdržane osobe“.
I onda se dogodi klinac numero uno i zid se počinje urušavati. I onda se rodi klinac numero due i dođe naga Miley Cyrus s metalnom kugletinom i razruši isti na tisuću i jedan komadić. Gdje se sad sakriti?
Osjetljivost na djecu je obično generalno prisutna kod većine ljudi neovisno o tome jesu li i oni sami roditelji ili ne. Ljudi vide djecu kao „ugroženu“ skupinu i kao takva vrlo često „beru“ veliku količinu empatije. Ipak, osjetljivost na djecu kada postaneš roditelj jednome, prerasta u takvu vrstu emocije koja je vrlo često neobjašnjiva i nama samima a kamoli stranome svijetu. U mozgu se kreira algoritam koji svako dijete u nevolji pretvara u tvoje vlastito ili tebe stavlja u poziciju tog istog djeteta. Samokontrola i racionalno rasuđivanje jednostavno nestaju. Ostaje samo surova emocija.
Situacija nije znatno drugačija ni sa suosjećanjem prema drugim ljudima generalno. Nema više zida i kao magnet, na vas se „lijepe“ svačiji dobri i loši dane, dobre i loše emocije, teške i manje teške riječi, pravi i „krivi“ pogledi.
A ono što vas apsolutno i bez iznimke dotuče su, ni manje ni više nego okrutni dječji CRTIĆI. Kao da nije dovoljno što hladnokrvno ubiju Rajkinog imaginarnog prijatelja od šećerne vune**, nego te još dovedu u poziciju da u subotu navečer, umotana u plavu dekicu s malim medvjedićima, bjesomučno jecaš pred svojim debelo malodobnim sinovima, koji te gledaju i maze po glavi: „Biti će sve dobjo, mama. Mama, ne plakati.“
Da, hipersenzibilnost je jedan nus produkt trudnoće koji bih rado „vratila“. Ali opet, možda bez te iste hipersenzibilnosti ne bi bilo ni one hrabrosti, odvažnosti, razuma i strpljivosti s početka priče.
*op. a. Aluzija na crtić Izvrnuto obrnuto (Inside Out) iz 2015., svakako pogledati ukoliko niste
**op.a. Aluzija na scenu iz crtića spomenutog gore
IVANA
Uvijek sređena, naspavana, racionalna, odmjerena #supermama dvojice dječaka koja će na našem portalu dijeliti savjete kako biti sve to. ? Ili NE!? Idemo ispočetka… tridesetdvogodišnja Zagrepčanka i ponosna mama dvojice malih muškaraca koja (nekad manje, nekad više uspješno) pokušava “žonglirati” između majčinstva, posla i mrvice slobodnog vremena za sve one male, ženske radosti koje ovaj život čine ljepšim. Zaljubljenica u modu, kavu, čokoladu, dvorce i Instagram. Na našem će portalu pisati o svim onim pitanjima s kojima se susreće gotovo svaka današnja žena i majka. Ivanine dogodovštine možete pratiti na @5foot7andbambieeyes
