Često supermame na portalu pišu o tome kako je danas roditeljstvo teže nego prije. Fizički nije teže, već vjerojatno i lakše, uz sva moderna pomagala, ali mentalno je vrlo naporno. Danas ima toliko informacija i novih opasnosti koje su prisutne u okolišu, kako pravom tako i virtualnom, pa mame ne stignu pratiti to više. Na svakom koraku nam netko „prodaje priču“ . Jednu takvu priču, točnije bajku serviraju nam svaki dan s televizije i polica dućana, a može postati opasno ako na to „padnemo“. Već više od deset godina se polako na vidjelo probijaju i ona istraživanja koja povezuju rafinirane šećere s gotovo svim modernim „zapadnjačkim“ bolestima. Poznati magazin „Time“ je svojom poznatom naslovnicom iz 2014. na koju je stavio naslov „Eat butter!“ (Jedite maslac), obilježio kraj ere u kojoj su nam mogli prodavati „low fat“ izmišljotine pune šećera. Kosturi su počeli ispadati iz ormara, pa je konačno i poznati New York Times u rujnu 2016. prenio čvrste dokaze o tome kako je industrija šećera zadnjih 50 godina zataškavala studije koje su ukazivale na probleme prekomjernog unosa rafiniranih šećera i kako je cijelo vrijeme radila marketinške spinove kako bi se masnoće predstavile kao „bad guy“.
O štetnosti rafiniranih šećera snimljeni su mnogi filmovi, a alarmantni brojevi o debljini, dijabetesu i karijesu kod djece dostupni su na samo jedan klik miša. Nije mi namjera reći vam kako više nikad ne smijete jesti šećer, ali želim vam ukazati na razmjere marketinških kampanja koje uvjeravaju milijune mama kako je sve ok i da samo treba biti umjeren. Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da je za dobro zdravlje važno zadržati unos dodanog šećera na maksimalno 6 žličica (onih za kavu) na dan. 1 žličica je ekvivalent oko 4,2g dodanog šećera, a preporuka ne uključuje šećer prirodno prisutan u voću, nego onaj rafinirani i dodan hrani. Nije važno biti umjeren nego biti savjestan i informiran potrošač i roditelj. Morate biti pametniji od marketinških magova u prehrambenim divovima, ako želite izbjeći zamke koje vas i djecu vode u ovisnost o šećeru. Pa evo koje su to najvažnije zamke i kako ih prepoznati.
-
Zbunjujuće deklaracije:
Najvažnije je čitati deklaracije. To ste sigurno već čuli, ali ako ih krenete čitati vidjet ćete da je prisutno zbunjujuće informiranje, pa se tako šećer prikazuje u količini jedne porcije ili jednog obroka, što bi značilo jednog keksa ili jedne zdjele pahuljica ili 4 kockice čokolade. Onda vam taj manji broj ne zvuči tako loše ili vam se ne da računati. Ili su slova toliko sitna da tražite povećalo. Moj savjet je da uvijek potražite nutritivnu tablicu na proizvodu i nađete stupac na kojem piše (na 100g ili 100ml) i pod udjelom ugljikohidrata uvijek mora pisati „od kojih šećeri…“ i taj broj gledate kada uspoređujete dva naizgled slična proizvoda. Ako samo dva-tri dana pregledate proizvode koje ste pojeli (vi ili djeca) i zbrojite koliko je to šećera ukupno po porcijama vidjet ćete da se vrlo lako prijeđu preporučene količine od samo 6 žličica (oko 25g). Ako na 100g nekog proizvoda ima više od 15g dodanog šećera, to je obično samo šećerna bomba.
-
Fokus na emocije i sustav nagrađivanja:
„Ako spremiš igračke dobit ćeš čokoladu“, „Ako ostaneš s bakom, kupit će ti bombone“, „Ako želiš reći hvala, za to ti treba čokolada“, „Ako te ostavio dečko ili te naljutio muž, moraš imati zdjelu sladoleda u hladnjaku ili keksa u ormaru“, „Ako želiš dobar početak dana, pojedi hrpu šećera s okusom tragova lješnjaka“, „Ako želiš biti dobra mama, daj djetetu čokoladna jaja ili čokoladu koja navodno sadržava najbolje od mlijeka (!)“…Primjera je bezbroj, a takve poruke idu čak toliko daleko da na stranici jedne od kompanija koja proizvodi čokolade namijenjene djeci piše njihova misija: „Mi smo tu za vas kada želite s djetetom podijeliti trenutke radosti“. Kada osvijestite znanstvene dokaze o štetnosti šećera za djecu, onda doista zvuči smiješno povezivati trenutke radosti s nečim što je industrijska izmišljotina opasna za zdravlje. A problem je veoma ozbiljan! Naš mozak nam instinktivo pali lampice sreće kad jedemo rafinirani šećer, i to nije slučajno. To je zato što se naš mozak ne mijenja u korak s razvojem prehrambene industrije, pa nam dio mozga iz doba pećinskog čovjeka čestita što smo našli tako visoko-energetsku hranu. Mozak koji proba šećer želi još toga, jer u prošlom dobu surove neimaštine, pronalaženje takve hrane značilo je život ili smrt. Naš „stari“ mozak želi da stvorimo naviku i tražimo još tog šećera pa nam na sve načine to signalizira. Mislim da smo mi odrasli ipak većinom evoluirali do toga da se s našim opsesijama možemo izboriti svojim svjesnim dijelom mozga. Djeca, dok su mala taj kapacitet mozga još nemaju, pa im vi možete bezuspješno objašnjavati.
Nije lako kod starije djece raskinuti emotivnu vezu sa slatkom hranom i puno je lakše uopće ne graditi tu naviku da ih se nagrađuje slasticama. Dok su mali oni ne znaju što je to, a njihov mozak ih doista tjera da žele toga još. Na kraju ćete vjerojatno ozbiljno ratovati kad se navuku na slatkiše, a ni prirodno slatka hrana, poput voća im neće biti više dovoljno privlačna.
-
Marketing „zdravih“ žitarica
Posebna vrsta prevare servira nam se za doručak. Žitarice napuhane pod visokim tlakom i temperaturom (ekstrudirane) s „jamstvom cjelozrnatosti“, obećanjem fitness učinka i dodanih vitamina često su samo lijepo upakirane šećerne bombe s 25% – 30% šećera. One nisu uravnotežen doručak nego slatkiši. Već se malim bebama servira instant hrana s čak 21g šećera (5 žličica) po porciji. Čak nam se i keksi reklamiraju kao „zdrav“ doručak. Isto vrijedi i za „pločice sa žitaricama“ koje mogu biti „bio“ i „organske“, ali to ne znači da nisu slijepljene šećerom. „Bio“ musli ili dječje žitarice su često mnogo skuplje, ali to ne znači da nemaju istu količinu „bio“ rafiniranog šećera kao i konvencionalni proizvodi. Redefinirajte doručak, jer on ne bi trebao biti punjenje praznim kalorijama već pogonsko gorivo djetetu za učenje, razvoj i dan u pokretu. Dati ću vam samo jedan primjer gdje svjetski prehrambeni div u reklami hvali svoje dječje žitarice za doručak kao „neodoljive“, „sadržavaju 31% vrijednog cjelovitog pšeničnog zrna“ kao i „osam vitamina od životne važnosti“, ali postaje licemjerno kada vidite da sadrže i 35,8g šećera na 100g. A gladna školska djeca bez problema pojedu to u jednoj porciji. Isti licemjerni princip vrijedi i za našeg najpoznatijeg proizvođača dječije hrane koji izbaci „fit“ verziju svog popularnog jela koja sadrži 30% manje šećera od originalne verzije, dakle „samo“ 19g šećera na 100g. Nemojte da vas umjetni vitamini zavaraju, jer to je ipak samo dehidrirano brašno sa šećerom.
-
Marketing koji povezuje igračke i nezdravu hranu:
U žestokoj borbi za konkurentnost na tržištu i za vaš novac, prehrambenoj industriji dobro dođe svaki potrošački trik. Ponajviše me ljute glupe izjave poput „u novim kroasanima možete naći cool naljepnice i razmijenjivati ih s prijateljima“ ili sladoled s likom princeze koji „ostvaruje snove malih princeza!“ Jedino što se u ovoj priči ostvaruje je san kompanija o prodaji i profitu. Ovakve reklamne kampanje su nepravedne i društveno neodogovrne, a najbolji način borbe protiv njih je nekupovanje njihovih proizvoda. Jeste li ikad vidjeli da se uz voće i povrće dijele igračke? Ja bi stavila figurice za skupljanje u pakiranja smrznute brokule ili graška 🙂 Ali industrija povrća nema toliko novaca kao šećerna industrija, nažalost.
-
Šećer u napitcima
Ovo je najštetnija zamka od svih. Počinje voćnim sokovima, voćnim jogurtima, sirupima, a završava s gaziranim i energetskim pićima u školskoj dobi. Na ove artikle bi posebno trebalo obratiti pažnju, jer su toliko zašećereni da su vlasti nekih razvijenih zemalja počele ozbiljno razmišljati o porezu na takva pića. Ona izazivaju ovisnost istu kao i alkoholna pića pa bi ih trebalo jednako oporezivati. Ali dok taj dan ne dođe, djeca su laka meta marketinških mahera koji prodaju obojeni šećerni sirup za 3,99kn ili promoviraju čokoladno mlijeko s okusom čokolade i lješnjaka kao zdrav i uravnotežen proizvod „idealan pratilac za školu i slobodno vrijeme“. Upravo takvi proizvodi sadrže u samo jednoj bočici od 250ml preko 25g dodanog šećera (više od 6 žličica). Voćni jogurti i razni slični mliječni deserti su puni šećera i nikako nisu alternativa običnom jogurtu. Ledeni čajevi i vitaminske vode su također šećerne zamke gdje vas pokušavaju dobiti na „wellness“ foru.
Voćni sokovi su priča za sebe. Prirodno je da jedemo plodove voća, koji osim šećera-fruktoze i vitamina sadrže i dobra vlakna. Kada se iz plodova iscijedi samo sok, možemo konzumirati mnogo veću količinu, jer nema vlakana koja daju osjećaj sitosti. Na primjer, većina nas može pojesti 1-2 naranče i to nam je dosta. Ali možemo popiti 3 čaše soka (750ml) u danu bez problema, a to je onda količina šećera kao da smo pojeli 9 naranči (još su i vitamini uništeni toplinskom obradom soka). Radije birajte prešane sokove, čajeve, smoothije s cijelim voćem ili običnu vodu aromatizirajte tako što ćete u nju narezati komade voća. Izbjegavajte pakiranja na kojima su nacrtani ogromni komadi voća, a među sastojcima je 3% koncentrata soka, a ostalo su šećer, voda i arome. Tragično je što su upravo brendovi takvih pića često najveći sponzori sportskih natjecanja, dječijih turnira ili zabavnih događaja.
-
Šećer u namirnicama u kojima ih ne očekujete
Jedan od glavnih razloga zašto je došlo do epidemije problema i bolesti vezanih uz šećer je taj što su ga počeli stavljati u sve proizvode. Ovo mi je bilo posebno zanimljivo pa sam i ja krenula istraživati po našim policama. Da, našla sam ga svugdje, u tegli kiselih krastavaca, u raznim gotovim umacima za tjestenine, u kečapu, u smrznutim i polugotovim slanim jelima, umacima za salatu, grickalicama poput kikirikija pa čak i u velikom broju salama.
-
Zdravstvene iluzije
Rafinirani šećer su samo kalorije koja ne sadržavaju ni vitamine ni minerale i bez toga čovjek apsolutno može živjeti. No, zanimljivo je kako nam pokušavaju prikazati prazne kalorije kao zdrave i „lagane“. Tako imamo poslasticu s „laganom mliječnom kremom od svježeg mlijeka s medom“ koja se reklamira isključivo za djecu i mlade, a sadrži 30% šećera i 27% masti. U zadnje vrijeme došlo je do booma probiotika, pa su nam dobre bakterije zapakirali u „čokoladice za imunitet“! A prvi na popisu sastojaka tog proizvoda je šećer koji vašem djetetu trabate davati dnevno „u ime zdravlja“. Koliko su te dobre bakterije djelotvorne jednom kad ih se ubaci u čokoladicu, time se nitko ne bavi, jer cilj je da roditelj time opravda manjak kvalitetnih i nutritivnih namirnica u djetetovoj dnevnoj prehrani.
Kako su ljudi postajali svjesniji štetnosti bijelog rafiniranog šećera (saharoze) tako je industrija pratila trend prelaska na smeđi šećer, javorov sirup, agavin sirup, rižin slad, kokosov šećer, melasu ali i druge rafinirane verzije koje se kriju pod raznim imenima (invertni šećer, glukozni sirup, visoko-fruktozni sirup sukraloza, maltoza). Važno je napomenuti da su sve te varijante u našem organizmu iste i dižu nam razinu šećera u krvi. Sav je šećer prirodan, ali neke su vrste manje procesirane od drugih i time su bolje. Proizvođači praznih kalorija redovito se trude uvjeravati sveopću populaciju kako bi se pretila djeca trebala više kretati. Sudjeluju kao pokrovitelji „zdravih doručaka“ i sportskih natjecanja, čime se dodvoravaju roditeljima i djeci, te dobivaju savršeno zataškavanje priče o štetnosti šećera.
Nakon svega, informacija je moć, a svijet nije nepošten jer svaka vaša kupnja potvrđuje tržištu čega želite još više. Kada pravite vlastice slastice, možete unos šećera prilagoditi i znate točno što ste stavili u kolače ili kekse. Kada kupujete, birajte pametno i ne držite puno slatkiša kod kuće. Meni se ljudi smiju u društvu, ali moj dječak misli da su suhe marelice bomboni. Nije me briga, savjest mi je mirna 😉
NATAŠA
Lubiteljica prirode i izvorne hrane, sklona proučavati svijet s neograničenom radoznalošću. Prestala je analizirati i prepustila se ljepoti života kada je 2016. postala mama jednog slatkog dječaka. Od studentskih dana na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, velika je zaljubljenica u Zagreb, pa mu se uvijek voli vraćati. Nakon godine dana porodiljnog odlučila je krenuti neutabanom stazom poduzetništva, pa je 2017. otvorila smoothie bar VitaVi u mjestu Viganj, jer je znala da bez mora ne može živjeti, kao niti sportaši bez smoothija. Zavaravajuće oglašavanje prehrambene industrije i sve veći broj procesiranih namirnica koje zbunjuju mame, razlog su što je pokrenula Instagram profil @VitaVi_baby, te počela pisati i predavati o prehrani djece. Voljela bi da ima više vremena za yogu, čitanje knjiga i surfanje.
