Jesu li Vas susjedi u budućnosti vidjeli kao ženu koja neće uspjeti u životu (a to bi njima značilo udati se sa 16 godina zbog neplanirane trudnoće, raditi na šanku kafića doživotno, rastati se i ne živjeti po Božjim pravilima)? Nisu! E pa meni su predviđali, rekla bih, budućnost sašivenu ne od pedeset nijansi sivih, već od sto i pedeset nijansi sivih isprepletenu s mračno crnom. A kako sam se ja vidjela u budućnosti? Paaa, kao uspješnu i bogatu ženu koja radi što voli, koja putuje po svijetu (znate ono – svaki tjedan novo mjesto, novi ljudi), koja je uvijek nasmijana, kojoj se svi živi dive i jedva čekaju da je upoznaju. Ha, ha, ha, koji egocentrizam (a znamo da se on često javlja u adolescenciji, a nije rijedak ni u odrasloj dobi). Ne opravdavam se, ali priznajmo si da svi ponekad volimo biti u centru pažnje i uživamo u tome, zar ne?!
A kakvu sam budućnost dobila ili možda izabrala? Jesam li prekršila svih deset Božjih zapovijedi i postala žena u šesnaestoj? Nisam! Previše sam se zainatila susjedima i odselila u obližnji grad, u presladak stan u kojem nema ničeg sivog, sve je zeleno, crveno i bijelo. Jesam li uspješna? Pa sad, ovisi kako glasi vaša formula uspješnosti. Moja je glasila ovako: faks završen u roku (ne baš koji sam žarko željela, ali sličan) + posao u struci (čitaj učiteljica u školi) x brak iz ljubavi x pravi prijatelji uvijek uz mene = dovoljna uspješnost, bar meni. Jesam li bogata? Nemam na banci milijune, imam koju tisućicu s predznakom minus, u novčaniku koju lipicu i pokoju izlizanu karticu. ALI zato imam uz sebe muža-puža koji mi mnogočega pruža (naravno tu se misli na nježnost, pažnju, ljubav i brdo kompromisa, a ne na šarene papiriće zvane novčanice). Imam i jednog malog slatkog tasmanijskog trogodišnjaka koji me pretvorio u supermamu s tisuću i jednim pitanjem (Jednokratne ili platnene pelene? Nošenje? Treba li spavati sam ili s nama u krevetu? Antibiotici ili homeopatija? Crtići da ili ne? Koji?). A mojem tasmanijskom đavolčiću se uskoroooo pridružuje sekica koja skakuće u trbuhu kao loptica hopsica. Što sad mislite, jesam li bogata? Pa naravno da jesam!
Putujem li svijetom? Ovisi što je vama svijet. Meni je to malo veći krug oko Pule, a ponekad i Hrvatske. Za sad dovoljno. Proširit će se taj krug jednog dana. Jesam li uvijek nasmijana? Možete misliti kako mi se smije kad me kući dočeka sve razbacano i prljavo, a ja control freak kojem sve mora biti na svom mjestu. Osmjeh mi sve bježi kad ne znam hoću li prije ispraviti stotinjak ispita, skuhati ručak, oprati, opeglati ili pripremiti sinu novu igru kojom će se igrati možda pet minuta. Kako li ću se tek smijati kad se rodi hopsica pa uz sve to dodam malo dojenja, bljuckanja, nespavanja i još mnogo slatko-gorkih začina. Jednom, ne tako davno, jedna mi je psihologica na radionici psihodrame rekla: „Gospođo, ohladite, pa ne morate u svemu biti perfekcionist“ (dobro, ne baš tim istim riječima) i od tada manje perfekcioniram, a više osmjehiram. Tako da nisam uvijek nasmijana, ali trudim se češće zaposliti i te mišiće lica.
Dive li mi se ljudi, stoje li u redu da mi pruže ruku? Pa nisam ja Kolinda, Severina ili Pusićka. Ja sam samo Katarina, žena, majka i učiteljica. Nisam kraljica, diva ni predsjednica, ali ja od snova ne odustajem tek tako! Jedino ako je budućnost samo majke, žene i učiteljice izabrala baš mene! E pa živi bili i čitali.
KATARINA
Majka izrazito brbljavog trogodišnjaka kojem uskoro dolazi pojačanje – sekica. Prije majčinstva s dječjim osmjehom, ljutnjom, entuzijazmom i problemom susrela sam se kao učiteljica. Lako je bilo odluke donositi kao učiteljica, ali kao roditelj često sam se oko svega dvoumila, a prije odluke dobro sam se informirala da bih na kraju probala jedno i drugo, a često i treće, pa izabrala ono što je našoj maloj obitelji nabolje i najprihvatljivije. Tako sam skoro pa magistrirala na jednokratnim i platnenim pelenama, dojenju, ergonomskim nosiljkama, povezujućem roditeljstvu, Baby Led Weaningu, Ecanju (Elimination Communication), tantrumima i još mnogo čemu. Neustrašiva sam kad je riječ o isprobavanju novih stvari zato sam u ovoj trudnoći prošla nekoliko radionica o prirodnim porodima, a isprobala sam i akupunkturu pripreme za porod (vidjet ćemo uskoro djeluje li).
Često griješim, ali trudim se iz pogreške izvući ono najbolje jer ja sam supermama sa sto i jednom manom (ne pretjerujem) koja uživa u roditeljskoj brizi. Svoja razmišljanja i dvojbe nesebično ću dijeliti s vama.
Facebook: Instant Mama
Instagram: @instantmama30
