Da li bi vam bilo lakše kada bi pisalo „Čistoća je pola zdravlja“? A što je onda druga polovica, nego prljavština. Ovo je činjenica koju današnje mame prečesto zaboravljaju. Željela bih vam na trenutak skrenuti pažnju na veliki porast kroničnih bolesti kod djece, koji se i u našoj zemlji kreće između 10-20%. Najčešće kronične bolesti suvremene djece su alergije, astma i ekcemi, a njihova pojavnost značajno se povećala u odnosu na zadnjih pedeset godina. Ne prođe tjedan da ne čujem da neko dijete u mojoj okolini pati od nekog od ovih problema. Ovaj dramatičan pomak u obrascima bolesti tako velikog djela populacije dogodio se u samo dva naraštaja. Uzrok sigurno nisu genetske promjene, jer one se ne događaju tako brzo, već razloge treba tražiti u velikim promjenama prehrambenih i životnih navika koje su se dogodile u zadnjih pedeset godina. Kronična stanja najčešće traže uzimanje određenih lijekova kroz cijeli život, a niti jedan lijek nije bez nuspojava.
Možemo se sada prisjetiti priča iz djetinjstva naših roditelja ili djedova i baka…lako ćemo vidjeti gdje se odvijala većina života djece – vani, u parkovima, na ulicama, u polju, u šumi. Djeca koja bi malo porasla, dolazila su kući samo jesti i spavati. Često njihovu igru nije nadzirala niti jedna odrasla osoba, već stariji braća, sestre, rođaci ili susjedi, koji su se isto igrali. Jednu ili dvije generacije kasnije, rijetko kada se djeca igraju bez nadzora odraslih i često nedovoljno vremena provode vani, a previše vremena u klimatiziranim, čistim stanovima i ustanovama. Hrana koju jedu je sterilna ili tretirana anti-svime. Suvremeni je život puno „čišći“ nego u bilo kojem trenutku povijesti naše ljudske vrste. Izloženi smo manjoj količini bakterija i prljavštine, djeca imaju manje bliskog kontakta sa drugom djecom, sa životinjama ili seoskom sredinom, a mame revno sve čiste antibakterijskim maramicama i sredstvima.
Kao posljedica toga mi postajemo sve nemoćniji u borbi protiv mikroorganizama koje susrećemo, a naš imunološki sustav ne dobiva osnovne „podatke“ kako bi se programirao u čvrst i neprobojan „firewall“. Zbog nedovoljnog susreta s nečistoćama i mikrobima iz okoline naš imunološki sustav postaje podložan bolestima i preosjetljiv na svijet koji nas okružuje.
Ima nešto i u tome kako smo se i kao društvo odvojili od prirode, podjelili svijet na onaj koji je „vani“ oko nas i onaj drugi koji je „u nama“. Počelo se gledati na svijet „vani“ kao nešto strano, nešto opasno, nešto čega se trebamo bojati. Često i koristimo naziv poput „borba protiv“ bolesti ili nas bolest „napada“. Kao da moramo pobjediti, jer ako pobjedi „svijet“ mi ćemo dobiti infekciju. Nasuprot tome, prije su ljudi živjeli u prirodnom svijetu, doživljavajući sebe kao jedno s prirodom, a bolesti kao neizbježan dio odrastanja. Imali su strahopoštovanje i svijest o opasnostima u prirodi, ali ne i poriv da se zaštite od svega izvanjskog.
Danas svjedočimo i tome da se ipak napreduje po pitanju stava medicine o bakterijama i sve češće ih se ipak naziva „našim prijateljima“ i cimerima u našem tijelu. Velika je većina bakterija za nas korisna i na to se polako stavlja naglasak. O tome sam pisala već u članku: „Vaše bakterije su vaši saveznici za zdravlje“. Ukoliko imate dijete koje ima neki kronični problem sa zdravljem, cilj sveobuhvatne terapije trebao bi biti zaustavljanje prodora antigena u krovotok. Tada organizam neće morati aktivirati upalu. Trebalo bi obnoviti kompletan ekološki sustav probavnog trakta i propusnost crijevne stijenke, kako bi se tijelo resetiralo i započelo ispočetka proces „prihvaćanja okoline“. Kronične bolesti ne prolaze same od sebe, a niti lijekovi ih ne liječe, već samo drže pod kontrolom simptome. Prehrana pod nazivom GAPS koja se provodi neko vrijeme (od dva tjedna do godine dana, ovisno o težini stanja) pokazuje dobre rezultate vezano za ovu problematiku.
Primjetila sam i kod sebe određenu dozu opuštanja prema nečistoćama kako je dijete raslo iz male bebice u malog istraživača, koji najviše voli kopati pijesak i zemlju i tražiti kamenčiće. Uvijek sam imala na umu one stare izreke kako dijete „treba“ pojesti i malo zemlje. Nikada nisam branila ljudima iz okoline da drže ili dodiruju malu bebu i nisam opsesivno čistila. Kada je počeo puziti van svojih tepiha za igranje, istina je da sam revno usisavala, ali nekako me brzo prestao držati taj poriv da sve bude besprijekorno. Jer ne može i ne treba biti.
O suživotu zemlje, prljavštine i ljudi divno govori dokumentarac koji možete naći na internetu pod nazivom „Dirt – the movie!“. Pogledajte ga i postat će vam jasno kako je negdje kroz povijest nastala naša averzija prema zemlji, bakterijama i prljavštini. Pustite dijete neka ide na zemlju, travu, pijesak i ne presvlačite ga čim ima mikro mrlju na odjeći. Ne brišite mu ruke antibakterijskim maramicama, ne čistite cijeli stan dezinficijensima i neka jede i hranu koja ne mora biti sterilna, dapače može sadržavati i žive dobre bakterije. Sve je to važno kako bismo živjeli u skladu sa svojim okolišem koji nam onda neće moći nauditi, jer ga se nećemo bojati.
*Za tekst je prenesen dio iz knjige autora Sally Fallon Morell i Thomas S. Cowan, dr.med.
NATAŠA
Lubiteljica prirode i izvorne hrane, sklona proučavati svijet s neograničenom radoznalošću. Prestala je analizirati i prepustila se ljepoti života kada je 2016. postala mama jednog slatkog dječaka. Od studentskih dana na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, velika je zaljubljenica u Zagreb, pa mu se uvijek voli vraćati. Nakon godine dana porodiljnog odlučila je krenuti neutabanom stazom poduzetništva, pa je 2017. otvorila smoothie bar VitaVi u mjestu Viganj, jer je znala da bez mora ne može živjeti, kao niti sportaši bez smoothija. Zavaravajuće oglašavanje prehrambene industrije i sve veći broj procesiranih namirnica koje zbunjuju mame, razlog su što je pokrenula Instagram profil @VitaVi_baby, te počela pisati i predavati o prehrani djece. Voljela bi da ima više vremena za yogu, čitanje knjiga i surfanje.
