
Novopečena i nesamopouzdana majka odmah pomisli da nešto radi krivo.

I tako. Nakon još jedne jezovite noći, odlučim ja posuditi knjigu koju su mi preporučili isti oni, maločas spomenuti sretni roditelji. Trk u knjižnicu, dolazak kući, popodnevno uspavljivanje Pikulice i bacam se na čitanje pohabane i pečatima toliko oskvrnjene knjige. Očito često posuđivana knjižnička građa, pomislim, i već mi bude lakše. Knjiga daje mnoštvo informacija o spavanju beba i djece općenito, ne samo metodu uspavljivanja. O tome kako se izmjenjuje REM faza spavanja i duboki san i u kojim se intervalima to događa tijekom noći. Također, dani su savjeti vezani i za dnevno spavanje jer ono itekako utječe na noćni san. Dakle, beba od 8 mjeseci, koliko ima moja kći, treba unutar 24 sata spavati 14 sati, od toga 4 sata preko dana i 10 sati preko noći, a ovaj dnevni san treba raspoloviti na 2 sata prijepodnevnog i 2 sata popodnog spavanca. Roditelj treba odrediti u koliko sati bebu uspavljivati, a ako beba poželi ranije spavati ili ne odspava 2 sata u komadu, treba ju održavati budnom skroz dok opet ne dođe vrijeme za sljedeći spavanac. I ajde. Rekoh ja sebi, idemo probati speglati taj dnevni raspored pa će nam noćni možda doći kao slatka nuspojava.
Reći ću vam jednu stvar – sve to zvuči super u teoriji i ima smisla, ali u praksi to nikako ne funkcionira.
Barem kod nas, kapa dolje kome je uspjelo. Naime, em što je beba jako plačljiva kada joj se odgađa san, em ne daj bože da netko dođe ili da moramo negdje otići u vrijeme spavanja (jer spavanje u kolicima, nosiljci ili autosjedalici autori knjige nikako ne preporučuju – spavati se uvijek mora u dječjem krevetiću). Meni to uvelike utječe na kvalitetu života i zahtijeva potpunu podređenost djetetu. Svaka čast onima koji to žele i tako rade, ali ja ne želim.
Smatram da se s bebom može puno toga, i otići po namirnice za ručak, i na plac, i na kavicu u grad, i izlet, i shopping, pa čak i u Petrinjsku po novu osobnu. Ja nisam uspjela izvesti bilo što od toga kad bih se držala strogog plana koji nalaže ova knjiga. Mahnito bih žurila kući da bebu stavim spavati u točno određeno vrijeme. Drugi problem koji se pojavio je duljina spavanja. Ja jednostavno ne mogu prisiliti bebu da spava 2 sata ako to ona ne želi. Spava koliko hoće, ali to onda znači da sljedeći spavanac iščekujemo k’o ozebli sunce. Ona živčana, ja živčana, muž živčan, susjedi živčani, SVI živčani.
I meni sve to lijepo prisjelo pa sam nakon 10 dana odustala. Jednostavno, svi smo bili frustrirani tim rasporedima.
Noćni san je još zahtjevniji. Autori knjige predlažu metodu koja uključuje dosta plakanja, nikakva pomagala tipa dude varalice, sike, bočice, nošenja, šuškanja i slično – ne dolaze u obzir. Eventualno neka plišana igračka ili dekica, sve ostalo treba bebi oduzeti. Bebu, nakon što se obave večernji rituali, treba poleći u krevetić i reći nešto tipa “Sad je vrijeme za spavanje!” odlučnim, ali ne prestrogim glasom, ugasiti svjetlo i izaći iz sobe. Očekivano je da će beba početi plakati, e tu sad nastupa odlučnost i volja roditelja – oni moraju istrpiti plač 3 minute, zatim se vraćaju u sobu i malo smire bebu, ali u sobi ne smiju ostati dulje od 2 minute i onda opet van. I tako se taj proces ponavlja sve dok:
2. se minute potrebne da dijete plače samo u sobi u mraku povećaju na maksimalno 6
3. ne puknete i sami se rasplačete i uzmete bebu u naručje ispričavajući se i zaklinjući se da ćete se samoizbičevati zbog ove agonije koju ste upravo priredili vlastitom djetetu.Ova metoda svakako nije za one koji su slaba srca i neodlučni jer roditelji moraju izdržati dugotrajni dječji plač. Autori se kunu da sve bebe prespavaju cijelu noć već između 3 do 5 dana ovisno o dječjem temperamentu.Većini onih koji su mi preporučili ovu knjigu metoda je uspjela i u nju se kunu. E sad, ono što mi knjiga nije jasno razjasnila je sljedećih nekoliko situacija:
1. Što kada bebu nešto boli, ima temperaturu, izbijaju joj zubići ili jednostavno treba utjehu? Ako djetetu treba 3 do 5 dana da nauči spavati, dakle usvojiti novu naviku, onda i izbijanje zubića koje traje nekoliko dana opet može dijete naučiti novoj navici, zar ne? Pa nećemo valjda opet prolaziti cry it out metodu?
2. Što kada odete na putovanje i dijelite krevet s bebom u trajanju od desetak dana? Hoće li to opet rezultirati primjenom metode kad se vratimo u svoje okruženje?
3. Što ako se beba usred noći jednostavno razbudi? Opet metoda isplakavanja?!
Mi smo trenutno u dobroj fazi i budimo se samo 2 do 3 puta. Kao što sam rekla, ritam dnevnog spavanja nismo uspjeli nametnuti, bojim se da ni ovo nećemo uspjeti jer sam ja mekušac, muž još veći, a poznajući svojeglavost našeg malog čuda, ne bih se iznenadila da ono plače doslovno cijelu noć i još uvijek budna dočeka sljedeći dan. Nekako se još uvijek nadam da će vrijeme učiniti svoje. Previše se tu svega i svačega događa u toj maloj glavi što treba isprocesuirati tijekom noći. Pustit ćemo da se to odvija svojim prirodnim tempom. Zasad je tako. Al’ kad se zareda mjesec dana višestrukih noćnih buđenja, pitajte me ponovo!

Svaka čast na članku, slažem se sa svime što ste napisali. Moja beba ima godinu i pol i još uvijek ne spava. Ili je žedna, ili nešto sanja, zubi su nas generalno dotukli, jednostavno se non stop budi. Užasno mi je ovo naporno i fizički i psihički, jer sam se vratila raditi, ali jednostavno ne želim djetetu uskraćivati ni mlijeko ni utjehu tijekom noći. Kažu da takva djeca krenu spavati s 3 godine. A do tada, nek nam je sa srećom.
Postoji bolja knjiga/savjetnik za spavanje beba koja nipošto ne koristi cry it out metodu za koju sad već i ptice na grani znaju da je iznimno loša za razvoj i dobrobit djeteta. Kako uspavati dijete – grupa autora ( Williamm Sears i ostatak obitelji).
Ako nemas razumijevanja za svoje dijete, zasto bi ono imalo razumijevanja za tebe? Kad je vrijeme za spavanje onda se spava, a ne ide ni na plac ni na kavu. Kako se ti bunis zar bi trebala pratiti i postovati djetetov raspored, tako se buni i dijete. U clanku nisam naisla na nikakav trud oko djeteta i postivanje djetetovih potreba
Poštovana!
Svaka čast na članku.
Sada mi je lakše jer znam da ima ljudi koji prolaze ono što sam ja prolazila (tj. muž i ja).
Ali s druge strane mi nije drago da se i drugima to događa jer znam koliko je to fizički naporno, a o psihičkom stanju da i ne pričam.
Ja sam se znala doslovno naći usred noći kako sjedim i plačem u kuhinji pored perilice suđa koja radi tako da ne čujem dijete iz druge sobe kako plaće jer se 1000.-ti put već pobudila i ja ne znam kako da je više uspavam.
Moja beba je počela bolje spavati sa godinu i pol, za 3 dana će imat 3 godine i još uvijek se zna neki put probuditi po noći (naročito za vrijeme punog mjeseca).
Moj savjet za sve roditelje koji se muče sa istim problemom, a i moj savjet samoj sebi za sljedeću bebu koja nam dolazi za 3 mjeseca (da, ipak smo se odlučili za još jednu bebu iako prva nije spavala) jest taj da što prije treba prihvatiti činjenicu da djete jednostavno ne spava, da ne spadate u grupu sretnih roditelja čija djeca spavaju od prvog dana po 12 sati u komadu, da će kad tad počet spavat i da tu ne možete puno napraviti da poboljšate stvar. Što prije prihvatite stvari takve kakve jesu to će vam biti lakse naviknut se na novi ritam života bez spavanja. Ja sam inače osoba koja bi prespavala tjedan dana da mogu i meni je ovo bilo izuzetno teško i psihički me dotuklo. Ali sam naučila funkcionirati bez spavanja. Ne znam kako al nekako ide. Ne živciram se kad ju čujem po noći već nađem neku snagu da sjedim pored nje i čekam da ponovno zaspi. Jednostavni čovjek otkrije novog sebe kad mu se nametne takva neizbježna situacija.
Tako da, dragi roditelji djece nespavača! Samo hrabro naprijed. Kad tad će počet spavati, a vi do tada pokušajte naći ono najbolje u svemu tome. Npr. imate priliku privesti vrijeme sa bebom i po noći a ne samo po danu 🙂
Želim Vam svima puno sreće i da taj trenutak spavanja cijelu noć dođe što prije!
Možete Vi to!