KLINCI IZ ULICE VIŠE NE POSTOJE

Muči me jedna stvar. Imam osjećaj da sprječavam svoje dijete u socijalnom razvoju. Vidite, ja sam introvert. I kako vrijeme prolazi, sve sam zatvorenija. Nemam potrebe pričati s ljudima u parku. Mogu stajati u liftu kraj poznanika i šutjeti. Ne libim se završiti pristojno razgovor i staviti slušalice dalje u uši. Uznemiruje me kada mi se ljudi nameću i ne ostavljaju mi vlastiti protor. Ali moje dijete je izrazito društveno. Da se nju pita – bile bismo vani, među ekipom, od jutra do mraka.

A mene na tu pomisao prolazi jeza.  

Davno je završeno vrijeme kada su djeca nasumično izlazila van i pronalazila prijatelje u naselju. Ali čak i da nisu – moje dijete je i dalje premalo da ide samo van tražiti si prijatelje. Ali si ona uvijek pronađe nekoga, gdje god da dođemo. I poigra se neko konkretno vrijeme, na svoje i moje zadovoljstvo. Ali ne mogu reći da istodobno ne premirem od straha iznutra da ću morati komunicirati s mamom od tog djeteta. Ovdje se izvlačim na jezik – loša sam mama jer se stidim razgovarati na njemačkom pa zakidam vlastito dijete. I onda se grizem po cijelu noć jer imam osjećaj da je to nešto što sam ja trebala omogućiti, nešto što je bilo pod mojom jurisdikcijom.

Ali znate što? Ako ću biti iskrena – mi niti u Hrvatskoj nismo imali prijatelje s djecom. Moja trudnoća nije bila sinkronizirana sa životima naših prijatelja i moje dijete niti u Hrvatskoj nije imalo ‘best frendicu od malih nogu’. I bilo mi je žao tada. I žao mi je i sada. Jer čak i tamo je imala slučajne susrete po parku i standardne prijatelje u vrtiću – ali ti prijatelji se nisu miješali u život nakon vrtića. Koliko je to i moja krivnja, zaista ne znam, ali nisam uočila niti da su druge mame nešto požurile u ostvarivanju kontakta. Dok je ovdje drugačije, ovdje žene zaista druženja nastavljaju i poslije vrtića. Nastavljam i ja sa ponekom, ali i dalje se ne mogu oteti dojmu da to nije ono prijateljstvo o kojem pričam – ja jednostavno nemam ništa zajedničko s tim mamama i to je jasno kao dan. I njima. I meni.

Vjerujem da i s prijateljima, kao i s puno toga u životu, moraš doživjeti klik. Morate se međusobno prepoznati, morate se činiti jedni drugima kao isti među masom. A ja to uporno fulam među ljudima s djecom. I sada već ozbiljno brinem oko toga jesam li svom djetetu uskratila nešto što ne znam kako obaviti na silu. Gdje se pronalaze prijatelji s djecom iste dobi? I kada se pronađu, kako ih ‘natjerate’ da se i oni žele družiti s vama? Kako ljudima s današnjim rasporedom reći ‘hej, ali ‘ajmo se nasilu družiti jer ja želim da moje dijete ima stabilno dugogodišnje prijateljstvo’? Jer budimo iskreni – nije baš ni da se meni da.

Iako sam spremna pretrpjeti zbog Morane, i dalje ne znam kako učiniti prvi korak.

I prepoznajem, kako vrijeme prolazi, da sve više zavidim instagram-mamama. Svaki kvadratić prepun djece koja su prijatelji od prije nego su znali za sebe, u meni pobuđuje ljubomoru. Sve one prebliske prijateljice koje žive blizu i imaju djecu iste dobi, meni tjeraju suze na oči. Sve one sestre koje si međusobnu vuknjare djecu gdje god da idu i uvijek ih prati glasan, ali veseli čopor, rastužuju me. Jer ja sam nekako profulala ‘ceo futbal’ u tom segmentu. I što je najgore, ne znam ga popraviti.


MAJA

Istetovirana supermama s njemačkom adresom. Zaljubljenik u pisanu riječ, fitness fanatik i predani obožavatelj onesija. Jarac u horoskopu, novinar po zanimanju, mama po vlastitim preferencijama. Rođena sam na Božić, jedan od najhladnijih u povijesti Slavonskog Broda i to mi je zapečatilo sudbinu. Ledeni prsti, sumrak uz lampice i mračno sanjarenje moj su životni poziv. Nije bilo druge nego da sve to pretočim u pisanje. Drugačije ne znam! Tako je i nastao blog #misusovo, glavni i odgovorni krivac za sve izlete koje od tada imam. Borim se protiv predrasuda od kada znam za sebe, prečesto i nesvjesno tako da sam već profesionalac na tom polju. Sarkazam i humor moje su oružje. I kao pravi jarac u horoskopu, izrazito sam hladna i proračunata izvana, ali duboko duboko unutra čuči prava slavenska duša, topla, neiskvarena, ali nikada u potpunosti zadovoljna.

Blog: #misusovo
Instagram: @maja_marich