Pročitala sam puno mudrih izreka o prijateljima i prijateljstvu, ali istaknula bih izreku Elberta Hubbarda koji kaže: “Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni.” Ima li u tome istine? Znaju li uistinu prijatelji sve o nama, dopuštamo li da nas vide u svim situacijama i stanjima? Nisam sigurna u to, znam samo da imati približno takve prijatelje je danas rijetkost.
Kad si dijete svi su ti prijatelji, i susjedi, i poznanici, i susjedov prijatelj, čak su ti i prijatelji i oni koje si vidio samo jedanput. Tada misliš da si najbogatiji kada imaš hrpicu prijatelja oko sebe, malo se posvađate zbog lopte, igračke ili nečeg sličnog, ali brzo zaboravite na svađu i prijateljstvo traje i dalje. Tijekom odrastanja doživjela sam razne oblike prijateljstva. Doživjela sam kako je to kad imaš oko sebe prijatelje koji od tebe očekuju samo neku korist, ili one koji žele upravljati tobom poput neke marionete. Mijenjala sam prijatelje, tražila se u toj hrpici ljudi koja me okruživala. Tražila sam svoju hrpicu s kojom se mogu poistovjetiti, smijati i družiti, i jednostavno biti samo ja bez previše glumatanja. To se negdje iskristaliziralo u višim razredima osnovne škole, kada sam pronašla prijateljice s kojim sam se nadopunjavala i s kojim nikad nije bilo dosadno. Naravno, bilo je tu i raznih razmirica, ali sve bi to uspješno savladale tijekom godina. Najbolji pokazatelj je što se i danas družimo, doduše ne kao prije, jer nas daljina, zaposlenost, vrijeme razdvaja, ali povezane smo telepatski i znamo da možemo računati jedna na drugu. Kako kaže ona mudra izreka: “Mnogi ljudi će prolaziti kroz tvoj život, ali samo pravi prijatelji će te voljeti i ostaviti ti trag u srcu.„
Nekad sam mislila da je potrebna ta hrpica ljudi oko tebe kako bi te društvo prihvatilo i kako bi se onda bolje osjećala viđena u njihovom društvu. Danas petnaest godina kasnije, naravno da se moja percepcija promijenila. Danas cijenim svakog svog prijatelja i svako provedeno vrijeme zajedno. Danas su ti dani posebno naznačeni, jer nisu kao nekad, svakodnevni, već malo rjeđi i zato jesu tako posebni. Moja hrpica prijatelja se s početka priče smanjila, ali mislim da je zato i dragocjenija. Moje prijateljice su zaista vrijedne, prošle smo zajedno i dobre i loše trenutke, i kad se izlazilo svaku večer, i kad se učilo skupa, i kad sam se udala i rodila. Iako moje prijateljice nisu prošle istu fazu života kao ja, opet smo se prilagodile, naučili su da nisam i ne mogu biti uvijek dostupna, ali imale su razumijevanja. Prilagodba. Riječ koja ima puno značenja. Ja sam se morala prilagoditi da budem i dobra mama i žena i dobra prijateljica, jer sam dobila novu ulogu u životu, najvažniju ulogu života.
Naučila sam balansirati između majčinstva i prijateljstva. Uvijek sam pronašla vremena za prijateljstvo, jer prijateljstvo je poput biljke koja se mora redovito njegovati, održavati i zalijevati. Jesam li sama osjetila cijenu prijateljstva kad sam postala mama? Reći ću to ovako, oni koji su ostali uz mene zaista jesu vrijedni moje pažnje i vremena. Danas malo pametnija mislim da je nepotrebno gubiti vrijeme na osobe do kojih ti nije stalo ili koji ne mare za tebe. Jesam li bogata osoba iako nemam hrpu prijateljica oko sebe? Jesam. Bogata sam što sa svojim prijateljicama dijelim život, uspomene, trenutke i sve ostalo što će nam tek doći. Nemam još uvijek prijateljicu s kojom se mogu poistovjetiti ili podijeliti savjet o majčinstvu, iako mi to ponekad i nedostaje, nadam se da će se to uskoro promijeniti. Volim svoje prijateljice, volim što vole mog sina i muža, volim kada dođu nenajavljeno kod mene, volim kada idemo same na druženje u restoran ili kafić, volim što se sada, desetak godina kasnije, smijemo kao da nam je ponovno šesnaest godina. Volim što se, iako smo starije, nije puno toga promijenilo, osim koje bore na licu. Još uvijek imamo jednake želje i snove, još uvijek tražimo jedna od druge savjete za odabir haljine ili odabir cipela, i mislim da će tako i ostati. Moja je želja da godine koje nam dolaze samo donesu dobre promjene na privatnom i poslovnom planu, a nas vidim negdje na plaži s čašama gin-tonica u ruci, kako nazdravljamo budućnosti, a oko nas dječica skaču i gnjave nas, i viču : Maaamaaa!
SARA @majdakastrid
