Nedavno sam, čisto iz znatiželje, napravila malo istraživanje na Instagramu. Pitala sam ljude bi li upisali svog sina na balet, te par razloga za koje mislim da bi možda bili krivci za upis, odnosno ne upis djeteta. I otprilike mi je 65% njih odgovorilo da bi upisalo. Super je to brojka i ako je tako, mogu stvarno biti sretna da naše društvo kreće u nekom novom smjeru. U smjeru gdje se podržavaju dječje odluke, afiniteti i želje, bez obzira na sve.
No, je li to zaista tako? Da li bi i tata tog dječaka jednako tako podržao vaše razmišljanje što se upisa na balet tiče? Znamo da su muški posebno osjetljivi na svoje sinove i njihove izbore. Da li bi, uzmemo li kao vjerojatno da bi se on protivio, i dalje bili za balet? Ako i bi, kada bi vam jednoga dana dijete došlo u suzama da ga svi dečki zezaju, da li bi promijenili razmišljanje?
Ne znam jeste li ikad bili na baletnoj predstavi, no često se u onima koje se održavaju za škole, u gledalištu začuje hihot u onom momentu kada na scenu izađu muškarci, najčešće u tajicama. I većina njih ne vidi dalje od toga. Kada se spomene balet u društvu, djevojke će biti graciozne, elegantne, sa dugim nogama i predivnim kostimima. Muški će uvijek biti oni frajeri u tajicama. Zamislite da ste upoznali tipa u kafiću, započne razgovor, zezate se i baš vam je simpatičan…Kako biste reagirali da vam na pola večeri kaže da je baletan? Vjerojatno biste ga prvo zamislili u tajicama, a onda pobjegli glavom bez obzira. Jer, halo, pa nitko neće hodati sa tipom kojem je posao plesati. Bolje je da si nađete nekog odvjetnika. Ili doktora. Ako baš mora biti umjetnik, onda bar da bude glumac.
Ali pitajte balerine. Muškarci u tajicama su zakon. Svaki muški plesač može ravnopravno stati uz bok bilo kojem sportašu. Vrijeme koje provedu vježbajući tehniku, plus teretana (jer ipak treba imati snage dizati i nositi sve te ženske), plus probe i nastupi, itekako se vidi na njihovim tijelima. A svatko voli vidjeti lijepo definirano tijelo, zar ne? Danas čak i američki sportaši odlaze na satove baleta. Toliko je cool.
Osim fizičkog aspekta, muškarcima se u baletu puno lakše probiti. Malo ih je, i svaki potencijalan kvalitetan plesač već u ranoj dobi dobije priliku raditi sa najboljim profesorima, a nerijetko i dobiju stipendije za vrhunske akademije. Kod djevojaka je konkurencija prilično žestoka, pa jedna od tisuću dobije takvu šansu. Znači, osim što super izgledaju, rade što vole, još imaju i odlične uvjete za razvoj i napredovanje. Pa tko ne bi tako nešto poželio svom djetetu?
No, nažalost, rijetki su takvi roditelji. Kod nas je još uvijek prejaka spolna diskriminacija i neke tradicionalne/ zastarjele vrijednosti. Jer zna se, dečki igraju nogomet ili rukomet, vole kontakne, ekipne i grube sportove, vole akcijske filmove i ne plaču. Zar ne? Ples je za curice, ili one koji se tako osjećaju. Sve što je van kalupa, nije dobro. Umjesto da učimo djecu da rade ono što vole, da prepoznamo njihove potencijale i pravilno ih usmjerimo, mi ćemo radije ići lakšim putem i upisati ih tamo gdje svi idu. Radi društva, radi toga jer je to sada popularno, radi toga jer je možda tako i nama zgodnije.
A što ćemo zapravo dobiti sa time? Nesretno dijete, dijete koje neće ostvariti ono što bi moglo, jer naravno da u onom što ne voli ili što mu ne leži ne može dati 100% sebe. Pa neka imamo ženske nogometašice, pilotkinje i vatrogasce, neka imamo muške plesače, kuhare i frizere. Neka mi budemo onaj stup kojem će se obratiti kada ih okolina krene gušiti svojim kalupima, neka mi budemo ti koji će im biti primjer i pokazati da treba biti ponosan svojim izborom. Pa ćemo možda i napraviti neki pomak u društvu i odgojiti nešto drugačije ljude. Plus, ne možemo ne primijetiti da su najuspješniji i najsretniji upravo oni ljudi koji rade ono u šta su se dali cijeli, ono što 100% osjećaju. A koliko znam, to je upravo ono što svi želimo vlastitoj djeci – da budu sretni.
IVANA
Bivša balerina, danas učiteljica baleta, instruktorica joge, PR-uša, domaćica, supruga….ali prije svega MAMA. Putovanja i knjige su joj velike strasti, pisanje hobi, a shopping i velika šalica kave lijek za neprospavane noći 
Kako je biti majka i preživjeti tornado života sa dva dječaka, čitajte na njenom blogu Tutus&Sons.
Facebook: Tutus & Sons
Balet pleše sin moje prijateljice iz Makedonije i sretan je?
evo moj sin . sa šest godina. sam se upisao na balet. mi smo ga podržali. .. simpa je… mali muškarac i totalno je konfi u cijelom setingu.. meni je samo jasno da je ipak u našem drustvu to neobično.. ne mislim da dijete mora isključivo biti uvijek sretno baš u svemu što radi… ali dugoročno upornost , rad poštenje se isplati.. nadam se da će i naš dječak biti zadovoljan..