zašto tablice dohrane često ne funkcioniraju?

Brojanje zalogaja – najveća zapreka dohrane s povjerenjem

Kreće dohrana tvoje bebe i s jedne strane osjećaš uzbuđenje, a s druge pak neizvjesnost jer nemaš pojma kako će sve izgledati. Educiraš se, skupljaš savjete i recepte, kupuješ opremu, pripremaš se i s ove praktične strane, ali i sebe iznutra…

Uz sve to nailaziš i na neke tablice koje ti kažu koliko bi grama tvoje dijete trebalo pojesti s određenim brojem mjeseci. Je li uz tablicu stavljena napomena oko veličine i kilaže bebe?

Nije.

Je li uzeta u obzir bebina genetika i vaše obiteljske predispozicije i za kilažu i sitost i glad?

Nije.

Je li u brojke s tablice uračunat i motorički razvoj tvoje bebe?

Naravno da nije.

A je li praćena tvoja beba od prvog dana do početka dohrane kako bi se uzele u obzir i njezine navike i odnos s hranom do sada?

Mislim da ne moram davati odgovor.

I mislim da se iz ovoga svega jasno može iščitati moje mišljenje o tablicama s gramima koje beba u određenom trenutku mora pojesti. Apsolutno nemaju smisla ni sa stručne nutricionističke strane, a još manje sa strane odnosa prema hrani.

Ako si do sada brojala i mjerila zalogaje svoje bebe, prvo ti želim reći da razumijem odakle je to došlo. Radila sam s jako puno mama kojima je ovo preporučeno i za njihove postupke nema mjesta osuđivanju. Ono čemu ovdje ima mjesta je promjeni perspektive na cijelu ovu priču i razumijevanje zašto vaganje hrane i brojanje zalogaja ne samo da nema smisla, nego može i naštetiti tvojoj bebi (a i tebi). Podijelit ću s tobom 3 glavna razloga zašto te pozivam da pokušaš prekinuti ovaj začarani krug mjerenja i napokon se opustiš te imaš dohranu s povjerenjem.

NAPOMENA: Sve što slijedi se odnosi na bebe urednog razvoja i kod beba s određenim teškoćama je mjerenje preporučeno.

1. Svaka beba je različita

Da sada uzmemo 20 beba starosti 6 mjeseci i stavimo ih na vagu, vjerujem da bi dobili možda čak i 20 različitih brojeva. Da ih stavimo na metar, vjerojatno bi se brojevi isto tako razlikovali. A razlikovali bi se i odgovori njihovih roditelja na pitanje kakav je bebin motorički razvoj. Neke bi možda već sjedile, neke se tek počele okretati, neke bi puzale, neke se dizale, a neke ništa od toga. I najljepši dio cijele ove priče je – sve je navedeno posve u redu. Svaka je različita, svaka prati svoj tempo, svaka ima svoje vrijeme za određene stvari. I onda im neka tablica svima propiše jednaku količinu hrane. Nema smisla, zar ne? Jednako kako se svaka beba drugačije razvija, ima i drugačije potrebe za hranom. I ne postoji jedna mjera koja vrijedi za svaku.

2. Rođeni smo s osjećajem za sitost i glad

Druga jako važna stvar u priči o hrani i količinama je jedna znanstveno utemeljena činjenica – osjećaji za sitost i glad su nam urođeni. Jednostavno su nešto što dobivamo s rođenjem (ovdje se vraćam na onu napomenu da govorim o djeci urednog razvoja) i nešto što će ostati u nama pod jednim uvjetom – ako ga njegujemo i slušamo od samih početaka. A upravo ove brojke iz tablica doprinose gubitku ovog predivnog osjećaja s kojim smo rođeni. Jer one ne pitaju osjeća li beba glad i koliku. I zato: Ako u bebu „trpamo“ količine hrane iz tablice, direktno utječemo na gubitak njezinog osjećaja za sitost i glad. Zvuči strogo i ružno, ali tako je. Ali ovo ti ne govorim da bih te osuđivala ako si ovo radila – prva sam bila na tome mjestu. Ovo ti govorim zato što se ovaj osjećaj može vratiti. Može se raditi na ponovnom uspostavljanju povjerenja između bebe i hrane i dalje graditi ovaj odnos na zdravim temeljima.

3. Odnos prema hrani se gradi od prvih zalogaja i ostaje s nama zauvijek

I tu dolazim do treće jako važne stvari kada je mjerenje pojedenog u pitanju. Ono nikako ne ide sa zdravim i podržavajućim odnosom prema hrani. Takav se odnos gradi na povjerenju i slušanju svog osjećaja sitosti i gladi, a ne na zadanim količinama koje ne rezoniraju s ovim osjećajima. A odnos prema hrani se gradi od prvih susreta s njom. Tu ulazi čak i majčino i adaptirano mlijeko, ali ovaj konkretniji i vidljiviji rad kreće s dohranom. Ona je prvi korak u građenju kvalitetnih temelja i zaista te pozivam da ih kreneš graditi od prvih zalogaja.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dorja Anić Pjevac (@dorja.anic.pjevac)

Moj savjet za tebe koja se brineš za prehranu tvoje bebe ili starijeg djeteta je ovaj: Drži se svog dijela odgovornosti – ponudi djetetu obroke za koje smatraš da su mu potrebni kroz dan; a djetetu prepusti njegov dio – da odabere koliko će čega pojesti i hoće li uopće u tom trenutku jesti. To je cijela filozofija.

I zvuči jednostavno, ali znam da nije lako. Pogotovo u današnjem okruženju. Ali uz čvrstu odluku i pravu podršku je itekako izvedivo. Ako si ju donijela i potrebno ti je vodstvo, pozivam te u program „Dohrana s povjerenjem“ u kojem ću te naučiti kako graditi zdrav odnos prema hrani od prvih zalogaja i kako imati sretnu i opuštenu dohranu bez obzira na sve moguće izazove.

Čekam te ovdje: Dohrana s povjerenjem.

kako odabrati hranilicu za dohranu? – SUPERMAME

Fotografije: unsplash.com

Dorja Anić Pjevac, nutricionistička je savjetnica za trudnoću, postpartum i dohranu te vlasnica obrta beba.mama.hrana kroz koji pomaže mamama u ovim divnim, ali ponekad i izazovnim periodima u životu. Osim kroz individualan rad, educira i podržava roditelje na putovanju dohrane kroz online tečaj “Sretna i opuštena dohrana” te program “Podržana kroz dohranu“.