MAJKE I TIJELO

Prošlo ljeto na plaži čula sam jednu djevojku kako komentira moje tijelo. Nije se trudila biti diskretna. Buljila je u mene neko vrijeme, zatim svojim prijateljima rekla: “Da, to je ona. Gle ju, celulitasta i ravna ko daska.” Da se razumijemo, u to vrijeme sam dojila i bila presretna veličinom svojih grudi, hahah. (Što bi tek rekla da me vidjela ovo ljeto u kupaćem!??)

Je li me to pogodilo? Je. Ne bih pisala o tome sada da nije. Svjesna sam ja, više od nje, kakve su moje grudi, bokovi i stražnjica. Ali me pogađa što žena tako komentira drugu ženu. Pogađa me to kakve smo mi žene jedna prema drugoj.

Puno, previše smo opsjednute svojim tijelima. I kako ne kad se sve vrti oko toga. Kad sam rodila, a evo i dan danas, jako puno ljudi prvo komentira “Wow, pa super ti je linija!” Hvala vam, nemojte me krivo shvatiti, drago mi je da imam dobru liniju, ali, zar je to prva stvar koju pomislite kad vidite majku koja je rodila?

Pokušavam se brinuti za svoje tijelo. Ponekad vježbam, ponekad jedem zdravo, ali ponekad sam preumorna. Ali pokušavam ga “hraniti” pozitvnim osjećajima, događajima i sjećanjima. Pokušavam se svaki dan motivirati i stvoriti si ugodan osjećaj u svom tijelu. Nije uvijek lako. Sjećam se da nikad u životu nisam bila tako zadovoljna svojim tijelom kao u trudnoći. Do kraja trudnoće dobila sam 12 kila, na bokovima i stražnjici se pojavio celulit i koža se rastegnula, vidjela sam kako je popucala, ali svejedno, osjećala sam se prekrasno. Jer je moje tijelo tih devet mjeseci bilo dom jednom malom biću. I pazila sam na njezin dom, brinula se za njega izvana i iznutra.

Onda sam rodila. Hormoni su podivljali, kosa je počela ispadati, o mojim podočnjacima se mogla napisati knjiga 50 nijansi ljubičaste, koža se vratila na svoje staro mjesto, ali ostavila je dokaz da je bila razvučena. Nakon dojenja moje su grudi izgubile svoj prvotni oblik i sjećam se dana, 14 mjeseci nakon što sam rodila, gledala sam se u veliko ogledalo nakon tuširanja i rasplakala se. Ovo je moje tijelo? Pa nisam prije tako izgledala (a ni prije nisam baš bila sretna!). Žene su uvijek pod nekim povećalom (žene glumice pogotovo!) i same smo sebi stvorile pritisak da trebamo izgledati….ne znam kako, besprijekorno? Zategnuto? Svježe? Savršeno?!

Pa žene, znate kako je to kad se probudite ujutro s prištom nasred čela. Ili s kosom koja jednostavno taj dan ne sluša ama baš ništa. Pa kako je tek onda onim ženama koje iz rađaone izađu s velikim crvenim ožiljcima po trbuhu ili bokovima? Je li moguće da vi, žene, znajući sve kako je to BITI ŽENA, još idete druge žene omalovažavati? A znate li što sve prođe tijelo žene u trudnoći? Što prolazi tijelo tijekom poroda? A što nakon njega? I nakon svega toga, pa kako možete govoriti loše o tijelu druge žene/majke?

Da, ima dana kada gledam svoje tijelo u ogledalu i pomislim “Joj, joj, gle koliko celulita… joooj, gdje su te grudi koje su godinu dana (i više) hranile moje dijete (i bome ju nahranile jer je sa samo 6 mjeseci imala skoro 10kila!!)” Ali ima dana kada gledam svoje tijelo i kažem si: “Bravo! 9 mjeseci si nosila u sebi malo čudo, preživjela si širenje zdjelice, izlazak djeteta, vraćanje organa na svoje prvotno mjesto, preživjela si godinu i pol bez sna u komadu i sve što je od tog ostalo je to malo celulita? I te sitne grudi? Ma ti si zakon!

Majke, ma koliko god kilograma imale, koje god “ožiljke” ste dobile od trudnoće i poroda, sjetite se da je vaše tijelo puno više od toga. Vaše tijelo je dom i utočište za malo biće koje je iz njega izašlo. Pa nema veze ako je fasada malo sj****. Važno je kako je iznutra. Zato budite dobre prema sebi (i prema drugim mamama.) Pazite na sebe i volite svoje tijelo. Pokušajte barem. Jer ljubav prema sebi i svom tijelu vaše dijete uči gledajući upravo vas.

Foto: Pepper Weddings


PETRA @petra.cicvaric

Po profesiji akademska glumica, završila je magisterij glume i lutkarstva u Osijeku i trenutno je zaposlena u Gradskom kazalištu Zorin Dom u Karlovcu, majka je dvogodišnje Korane. Uvijek je voljela pisati, ali trudnoća i majčinstvo su u njoj probudili poriv da piše za djecu i mlade. Prvi njezin tekst za dječju predstavu “Veliko pužovanje”  je na repertoaru u kazalištu u Karlovcu, a drugi tekst “Tko nema u vugla, googla”, nastao u prvim mjesecima Koranina života, igra se u kazalištu u Sisku i Kragujevcu.

Petra s nama dijeli svoje majčinske avanture.