Bez obzira na to što nemamo televizor doma, ekrana nam na pedeset kvadrata i tri člana obitelji ne nedostaje – laptop, tablet, dva privatna i jedan poslovni mobitel. Od djeteta ekran ne možete sakriti, jer je dio svakodnevne komunikacije, zabave i posla, pa privikavamo bubača i na taj svijet.
Svaki roditelj ima neku svoju mjeru, a kod nas mjera ovisi o tome je li bubač bolestan i želi li jesti ručak u slučaju da nije baš puno htio doručkovati. Drago mi je da osim stanovitih šest pjesmica (kojima je i mama oduševljena i pjeva ih i drugoj djeci) bubača ekran baš i ne fascinira.
No to ne znači da za to malo vremena što je ispred ekrana ne može naići na neki za njega neprimjereni sadržaj. Bila sam, iskreno rečeno, naivno iznenađena činjenicom da za bebe od godine i nešto postoji neprimjereni sadržaj unutar sadržaja kreiranog baš za njih. Tako smo bubač i ja svirali neki instrument na ekranu i usred igre pojavila se reklama za neku stratešku fantasy igricu. Aplikacija s instrumentima je momentalno završila u digitalnom smeću mog mobitela.
Ono što me zabrinulo jest koliko jednostavno i brzo neprimjereni sadržaji mogu doći do djece. Doista je važno biti prisutan roditelj od samog početka i u tom aspektu odrastanja naše djece. Posebno u tom aspektu, posebno kad se radi o screen time-u. Ako djecu upoznajemo s novim tehnologijama i internetom, važno je da smo i sami medijski i tehnološki pismeni.
Od jedne sam svoje nećakinje čula da jedina u razredu ima na pametnom telefonu instaliranu aplikaciju za kontrolu vremena provedenog na internetu i za zaštitu od neprimjerenog sadržaja. Jer je njezin tata programer i tehnološki frik, pa on to jedini od svih roditelja u razredu zna. Njezine riječi, koje je vjerojatno čula od vršnjaka i prijatelja iz razreda, koji su opet to doma čuli od roditelja kad su spomenuli takvu aplikaciju. Mislim da se svi možemo složiti da ne trebamo biti programeri niti tehnološki fanatici da bismo pronašli i instalirali aplikaciju za zaštitu naše djece na internetu.
To je samo jedan vid ove problematike. Na svom radnom mjestu, u školi, kao mlada nastavnica susrela sam se i čula previše puta za slučajeve cyberbullying-a. Onog vršnjačkog, ali i od strane učenika prema nastavnicima. Za ovu problematiku odgoja moramo se sami oboružati informacijama i vještinama, a ne to očekivati od odgojno-obrazovnog sustava. Mi roditelji smo ti koji se trebamo educirati! Budite iskreni, imate li istu lozinku za e-mail, facebook profil, instagram profil i Wi-Fi?
Kako biti prisutan roditelj u digitalnom svijetu? Evo nekih savjeta!
- Isprobaj aplikaciju na pametnom telefonu ili tabletu prije nego dopustiš djetetu da ju koristi. Isto vrijedi i za igrice na računalu za stariju djecu.
- Kao što pitaš “Kako je bilo u vrtiću/školi?”, tako pitaj i “Što ti je sad zanimljivo kad si na internetu?”
- Gradi povjerenje djeteta tako da kažeš “Baš me smetaju ove reklame koje se pojavljuju dok sam na internetu! Događa li se to i tebi?”
- Ograniči djetetu (i sebi) vrijeme korištenja pametnih uređaja.
- Objasni starijem djetetu opasnosti interneta (cyberbullying, lažno predstavljanje, neprikladni sadržaj) na njemu primjeren način, posebno ako ima svoj pametni telefon.
- Instaliraj aplikaciju s roditeljskom zaštitom na djetetov pametni telefon.
- Ne budi povodljiva (Moje dijete će biti izolirano. Sva druga djeca to imaju.). Sigurnost i dobrobit djeteta je na prvom mjestu, a velika je vjerojatno da će se neki drugi roditelj povesti za tvojim dobrim primjerom.
- Ne koristi internet kao dadilju nego iskoristi i screen time kao zajedničko vrijeme.
- Potraži pomoć stručnjaka ako nisi sigurna postupaš li ispravno.
Sigurna sam da svaka mama ima još mnogo ideja kako učiniti svom djetetu boravak na internetu ugodnim i sigurnim iskustvom. A mi #instamame i #supermame trebale bi prednjačiti u promoviranju sigurnosti djece u virtualnom svijetu. Znam da nije uvijek lako i da takav odgoj traži mnogo samodiscipline, truda i učenja s naše strane. No zbog sigurnog i sretnog odrastanja naše djece, to se ipak isplati!
Fotografija: Unsplash
MAGDALENA @mamaplese
Mama kojoj je uzor Supermama Marija. Pleše sa svojim raspjevanim dečkima – bubačem s puno kose i njegovim tatom, te voli šale na račun svog prezimena. Po struci profesorica engleskog i njemačkog jezika i književnosti. Nesavršena perfekcionistica, racionalna emotivka, pomalo uštogljena, ali veselog duha. Uživam u čitanju knjiga, flatlay fotografijama, proučavanju katoličanstva, ispijanju kave kroz cijeli dan, organizaciji i odlascima po restoranima s mužem. Razmišljam u hashtagovima i sanjam o velikoj obitelji. Na blogu pišem o braku i majčinstvu iz vjerske perspektive, a ponekad i o sasvim običnim životnim situacijama.
Blog: Mama pleše
