Ovo nije još jedna priča o ljubavi, ovo je naša priča. Ovo je priča u kojem nema happy end-a, jer završetka nema, ono još uvijek traje. Ovo nije priča o tome kako ljubav pobjeđuje sve, već o tome kako naučiti balansirati između ljubavi, posla, obaveza, roditeljstva, kućanskih poslova i ostalih takozvanih nebitnih sitnica koje nam upotpunjuju svakodnevicu i čine život slađim. Recimo to tako: ono što te izbaci iz takta stoput dnevno. Znaš ono poput odbačenih čarapa nasred spavaće sobe, prljave šalice na stolu, mrvice po podu i kauču iako si tek usisala sve, i sl. Mislim da su sve to male kušnje ili kako ostati stabilan u tom trenutku iako bi sve to lijepo bacila u smeće ili kroz prozor.
Ništa u životu nije jednostavno, tako ni u braku ništa nije kako si možda zamišljala ili se nadala. Iskreno, nikad nisam maštala o svojoj vjenčanici ili o vjenčanju. Maštala sam samo osobu s kojom bi se to moglo ostvariti. Bez puno drame i glamura, sve se nekako posložilo i udala sam se za svog muškarca. U jednostavnoj bijeloj vjenčanici koračala sam prema njemu. Mlada žena postala je udana žena. Ništa se nije promijenilo odnosno sve se promijenilo. Ima dana kad se ne možemo zasititi jedan drugog, kada nam dani nisu dovoljno dugi, a ima dana kada smo jednostavno preumorni da bi razgovarali, pa je tada i tišina dovoljna samo da znamo da smo tu, jedan za drugog.
Naši rituali se mijenjaju iz godine u godinu, ovisno o poslu. On je jutarnji tip, ja nisam. Ali naša jutra započinju zajedničkom jutarnjom kavom, koju on u posljednje vrijeme kuha. Tih desetak minuta guštamo, guštamo u prvoj kavi, guštamo što smo zajedno. Kažemo si ono što smo jučer zaboravili reći ili nismo stigli, dogovorimo se oko današnjeg dana i sl. Jutros smo pili našu jutarnju kavu i razgovarali smo o ljubavi. Jutros sam se probudila naspavana, što je rijetkost, pa sam mu govorila koliko ga volim. Često si znamo govoriti kako smo mladi krenuli u zajednički život, brak, zajedništvo, roditeljstvo, a da nismo puno znali o tome niti smo se previše opterećivali time. Znali smo samo da je to što činimo ispravna stvar, a sve ostalo će se nekako posložiti. I baš je bila čar u tome, započeti naš život zajedno u našem malom svijetu. Naučili smo zajedno kako biti strpljivi jedan prema drugome, naučili smo kako bez kompromisa ne možemo ništa ostvariti. Naučila sam da nije dovoljna samo ljubav, potrebno je puno više truda i zalaganja. Potrebno je uzajamno poštovanje, potpora, prihvaćanje, pomaganje i slušanje. Naučila sam kako ima dana koji su izrazito dobri, ali ima i onih loših dana. Nije sve idilično u braku, kao ni u jednom poslu. Idila je za mene kada nakon napornog dana zajedno, s čajem u ruci, gledamo televiziju dok jedan od nas ne zaspi na kauču. Idila je kada se maknemo iz naše svakidašnje rutine, i unesemo malo boje u ovo sivilo. A upravo nas ta boja pokreće i daje nam snage za daljnju grčevitu borbu kroz život.
Nekad sam bila tvrdoglava djevojka sa stavom, koja se znala ljutiti, pa čak i duriti. Danas više nemam taj luksuz i privilegiju, jer jednostavno nemam vremena ni živaca da bespotrebno trošim naše vrijeme na bezvezne sitnice. Danas cijenim svako naše vrijeme provedeno zajedno, a jedini luksuz koji si danas mogu priuštiti je jednom godišnje otputovati negdje s mužem, otići povremeno u kino/kazalište ili na večeru. Naravno znamo se mi i porječkati, posvađati ili se naljutiti, ali fora je u tome što sada znamo sve okrenuti na šalu, kako bi sve to brzo riješili bez prevelike pompe ili tišine u zraku.
Da ukratko rezimiram ovaj tekst, ljubav je potrebna kako bi spojila dvoje stranaca, a iskra koja nastane između dvoje ljudi je potrebna kako bi se ta ljubav razbuktala. Što je potrebno za uspješan brak? Nema tajne formule, to svi dobro znamo. Za uspjeh je prije svega potrebno dvoje ljudi koji su voljni i željni da taj brak i uspije. Zatim je potrebno puno truda, zalaganja, upornosti i poštovanja kako bismo održali brak na održivoj razini, a ne na onoj mrak razini. Jer brak nije mrak.
P.s. Volim te!
SARA @sara.astrid_m
