Nekad pomislim kako svaka budala može imati djecu, a upravo oni koji bi zasigurno bili divni roditelji godinama muku muče kako bi stvorili barem jednog potomka… Nepravedno, ha?
Nekoliko meni bliskih osoba ima poteškoća s ostajanjem u drugom stanju. Kao da im taj teret i sam nije dovoljan, često im se, ne iz loše namjere, već više iz znatiželjne ljudske prirode, postavljaju pitanja i dobacuju komentari o djeci koju (još) nemaju. Oni se nasmiju, odgovore šalom, a u sebi vjerojatno još dublje zatomljuju patnju koja svakog mjeseca sve grublje udara nadu.
Neki ljudi se, nakon propalih pokušaja različitim metodama, pomire sa situacijom. Drugi, pak, ne priznaju poraz ni kraj dok nisu pokušali zaista sve. Neki daju priliku posvajanju.
Kad pomislite na posvajanje, pomislite li odmah i na hrvatsku birokraciju? Ako niste, trebali biste. Međutim, i birokracija je samo jedna u nizu savladivih prepreka ako uz pojam posvajanja pomišljate i na vrijednosti poput ljubavi, sigurnosti, doma, obitelji, DJETETA.
Danas vam donosim priču supermame koja nikad nije rodila. Čini li ju to manje mamom? Prosudite sami.
Margarita Vržina ((41) živi u Splitu i radi kao asistentica u nastavi u osnovnoj školi. Ona i suprug su godinama bezuspješno pokušavali dobiti dijete, nakon čega su odlučili da će se upustiti u avanturu posvajanja. Znali su da će proces biti težak, no nisu mogli ni zamisliti koliko: „Posvojiteljstvo je vrlo težak proces u Hrvatskoj, gotovo nemoguć, zbog čega nam je stručni tim koji radi u splitskom Centru za socijalnu skrb savjetovao udomiteljstvo. S razlogom. Brzo smo shvatili da iz pozicije razmišljanja o svojim potrebama i željama trebamo prijeći na razmišljanje o potrebama djece koja su iz različitih razloga oduzeta biološkim roditeljima“, objašnjava Margarita, koja je sa suprugom prošla sve zakonske testove i procedure kako bi dobili dozvole za posvajanje, ali i udomljavanje.
„Ako volite djecu, učinit ćete sve da to ostvarite na ovaj ili onaj način. Nakon što smo dobili dozvolu za posvajanje, lupnuli smo glavom o zid… Jednostavno smo shvatili da je vrlo malo djece koja imaju pravne uvjete da budu posvojena. Pitali smo se hoćemo li provesti najbolje godine čekajući. Srećom, divne gospođe iz Centra uputile su nas na udomljavanje i počeli smo vjerovati da možemo pomoći barem jednom djetetu u potrebi i ispuniti sebe kao roditelje. Usprkos mnogim manjkavostima sustava, u Splitu je prednost što se nastoji upariti dijete s udomiteljima koji su i posvojitelji, tako da dijete ne mora mijenjati obitelj ako se steknu pravni uvjeti za posvajanje. Udomiteljstvo nije stvar prava nego izbora. Mi smo izabrali postati udomitelji i sve nam se posložilo – ubrzo smo udomili Mericu*“, prepričava moja sugovornica, u čiju je obitelj ušla dvogodišnja djevojčica, praktički još beba, koja je iza sebe već imala teško životno iskustvo, no koja je već nakon šest mjeseci doživjela preobrazbu u veselo, razigrano i privrženo dijete.
„Važno je da ste kao udomitelj svjesni da to dijete ima svoju prošlost i identitet, da poznaje svoju primarnu obitelj te da je za osobnost i razvoj djeteta najbolje da ih nastavi viđati. Tako se i naša malena redovito viđa sa svojim bratom i sestrama“, ističe Margarita, koja se zadnjih godina izvrsno upoznala sa svim manjkavostima sustava i problemima s kojima se potencijalni udomitelji i posvojitelji susreću.
Vođena željom da pomogne sadašnjim i budućim udomiteljima i/ili posvojiteljima i djeci u potrebi, pokrenula je osnivanje Udruge udomitelja za djecu Tobolac: „Udruga je osnovana uz potporu stručnog tima splitskog Centra za socijalnu skrb, kao odgovor na potrebu povezivanja udomitelja i djece van institucija, kao i zbog osnaživanja samih udomitelja i jačanja samopouzdanja djece, koja međusobnim druženjem lakše prihvaćaju činjenicu kompleksnosti obiteljske situacije“, prepričava ova žena-zmaj dok mi pokazuje fotografije s različitih promotivno-volonterskih aktivnosti koje su proveli, kao i fotografije prekrasnih prostorija Udruge, uređenih različitim donacijama i projektima. (Ako želite saznati više o udomiteljstvu, posjetite njihove stranice i slobodno im se obratite!)
„Djeca koja se udomljavaju obično dolaze iz obitelji u kojima su vladali zaista veliki problemi. Komunikacija s biološkim roditeljima je komplicirana i teška, a usprkos svim njihovim manama i lošim ponašanjima prema djetetu, zakoni su im naklonjeni. Zbog svega toga, sustav pojede dijete ako niste spremni boriti se za njega! Ja sam bila spremna ići do Strasbourga da svojoj curici, koja je s nama već treću godinu, osiguram ostanak u našoj obitelji! Srećom, životnom zrelošću i međusobnom komunikacijom svih uključenih došli smo do rješenja koje je najbolje za nju, a to je posvajanje“, govori Margarita kroz smijeh, vjerojatno ni sama još ne vjerujući božićnom poklonu koji su dobili: pokrenut je postupak za posvajanje Merice!
Svjesna je da je njihov slučaj, gdje su udomili malo dijete i posvojili ga za tri godine, rijetkost. Ja bih rekla da je svakako i dokaz da strpljiva ljubav sa sobom ipak nosi darove!
Margariti i njenoj obitelji čestitam i želim i dalje puno ljubavi i borbenosti za prave vrijednosti i ljude, a a za kraj posebno pozdravljam sve supermame koje to još nisu, uz želju da se uspiju ispuniti kao roditelji, ostavši u drugom stanju ili postavši udomitelji/posvojitelji.
*ime osobe zamijenjeno je zbog zaštite podataka
ROMANA @jadna.ti.san.
Vodeći se dobrom starom „Manje grintanja, više rintanja!“, pokušavam pretočiti svoju strast za kreativnošću u ideje koje pozitivno dotiču ljude. Volontiranje me oblikovalo u osobu kakva sam danas. Suosnivačica sam Kluba mladih Split, u kojem sam zaposlena kao voditeljica projekata za neformalno obrazovanje mladih. Nadahnjuju me proaktivni, a jednostavni ljudi. Uživam ih otkrivati drugima. Najspokojnija sam u prirodi. Ne volim filtere, namještene kadrove ni umjetne emocije. Moja razmišljanja o kaotičnim trenucima mlade žene koja tek počinje pojmiti težinu nebavljenja samo samom sobom možete pratiti na Instagram profilu @jadna.ti.san. Nadam se da će mi uvijek biti važnije biti, doživjeti i naučiti nego imati.
Drago mi je da se i ova tema pokrenula….. I sama sam posvojiteljica te znam sve probleme birokracije i predrasude našeg društva…. Hvala na članku 😗