Rezimirajući proteklu godinu i razmišljajući što bih sve trebala i što sve želim ostvariti u ovoj novoj shvatila sam da sam svoje vrijeme posvetila svima, osim sebi. Sjela sam i pitala samu sebe: “Čekaj, stani malo. Što si prošle godine napravila onako baš samo za sebe?“. Nisam mogla pronaći odgovor.
Jesi se pobrinula za svoje tijelo? Slabo. Jesi vježbala? Povremeno, ne onoliko koliko bih htjela i mogla. Jesi se pobrinula za svoje zdravlje? Ako u to ubrajamo ginekološki pregled, papu, vađenje krvi i odlazak zubaru – jesam. Mislim da sam bila i na ultrazvuku dojki, ili, čekaj, možda je to bilo prošle godine. Jesi se pobrinula za svoje mentalno zdravlje? Nisam. Jesi išla na spoj s mužem? Možda 5 puta u 365 dana. Jesi si priuštila koji novi komad odjeće? Ništa previše, uvijek na kraju završim na dječjem odjelu. Jesi čitala? Slabo. Jesi vjerovala u sebe? Ne, dopustila sam drugima da odlučuju umjesto mene jer sam se bojala da ću slušajući sebe razočarati druge.
Naravno, bilo je tu i puno pozitivnih stvari, dobrih odluka, osobito poslovnih. Ali JA nisam bila prioritet. JA nisam sebi bila na prvom mjestu.
“Mame, stavite sebe na prvo mjesto.” jedan je od najčešćih naslova koji ćete pronaći dok scrollate po blogovima i portalima o majčinstvu. Ok, nije tajna da je sretna mama najbolja mama, ali pitam se mogu li majke zaista sebe staviti na prvo mjesto? Mogu li majke zaista svoje potrebe staviti iznad potreba svoje djece?
Bit ću iskrena. Ja sama sebi nikad više neću biti na prvom mjestu, i nije me sram to priznati. Mislim da je to nešto sasvim normalno. Sve je to dio majčinstva, barem dok djeca ne odrastu i postanu samostalnija. Ne kaže se uzalud da ti djeca preokrenu život naopačke. Danas sam možda mogla imati karijeru o kojoj sam uvijek sanjala, mogla sam proputovati svijet, otrčati maraton, no moje dijete mi je najvažnije. Moje mi je dijete na prvom mjestu. Donijela sam odluku koja je najbolja za njega.
To ne znači da sam odustala od sebe. Pokrenula sam posao koji volim. Ne trčim maratone, ali na dobrom sam putu da otrčim 10k. Nisam proputovala svijetom, niti još neću, ali skoknem na ručak u obližnje gradove, odem u muzej.
Nisam odustala od svojih snova, možda sam ih samo malo stavila na stand by.
Pobrinuti se za sebe ne znači da same sebi moramo biti na prvom mjestu. Zašto su nam majčinstvo i nedostatak vremena uvijek izgovor za ono što nismo napravile? Lakše je piljiti u instagram pola sata nego napraviti 3 serije od 15 trbušnjaka. Lakše je otvoriti vrećicu čipsa nego napraviti salatu. Lakše je otići s frendicom na još jednu kavu nego na ultrazvuk dojki. Lakše je sve odgađati za sutra. Lakše je ne pitati za pomoć onda kad ti je potrebna.
I tako se na kraju nađeš u tom začaranom krugu gdje si nezadovoljna sama sa sobom, djeca te iscrpljuju, posao te umara.
Mama, totalno te razumijem. Tvoje dijete bit će ti uvijek na prvom mjestu, preumorna si i kronično ti nedostaje sna no potrudi se da u kaotičnom rasporedu svoje životne svakodnevice ne izgubiš sebe.
Photo: Unsplash
MARTINA
Supermama jednog uvijek nasmijanog dječaka koja već više od jednog desetljeća živi na talijanskoj adresi. Romantična i sarkastična, opsesija su joj blogovi i digitalni mediji. Funkcionira poprilično dobro s obzirom na konstantan nedostatak sna. Najbolje ideje dolaze joj rano ujutro uz prvu neizostavnu šalicu kave dok svi još spavaju. Voli uživati u lijepim i jednostavnim stvarima poput tanjura dobre pašte, čaše crnog vina, Instagrama, dobre knjige kad uhvati vremena, šetnji po Ikei kad nema gužve, maštanja i trčanja. Voli kreativne i zanimljive ljude, inspirirati i biti inspirirana.
Poželim nekad da dijete ode sa svojim tatom u šetnju,van , na igru, da ode k baki, da imam vremena samo za sebe, za stvari kojima sam se bavila prije djeteta…
A onda poželim dok je s tatom, da smo svi zajedno…
I tako opet smo svi zajedno u šetnji…