mama sama na putu bez drama

momcation= mom + vacation

Iako obožavam putovati s djecom, zbog zdravog razuma i dobre volje odlučila sam napokon jednom otputovati sama. Odluka nije bila laka, posebno zato što su nervoza i želudac radili jako kao političari i PR-ovci na javnim govorima. Sve pripreme i koordinacije prije puta djelovale su kao složena matematička jednadžba, a ja sam odustajanju bila bliže nego ikad prije u životu. Dodatna stavka bila je ta što su djeca cijelu godinu štedjela svoje zdravlje kako bi se svo troje moglo razboljeti baš u trenutku mog putovanja. Nešto kao kad računaš Pitagorin poučak. -Površina kvadrata nad hipotenuzom pravokutnog trokuta jednaka je zbroju površina kvadrata nad katetama. Ne znam je li to uopće primjenjivo, no nije da sam ga igdje drugdje u životu koristila. U svakom slučaju zvuči slično.- Zbroj bolesti troje djece nad Papijem, jednak je zbroju brojeva umanjenom na uplatnici za tjedan dana nedolaska u vrtić.

Osim normalnog straha od nepoznatog, (čitaj: mog, ne njegovog) jer nikad nije ostao duže od dva dana sam s njima, jedini uvjet koji mi je postavio bio je taj da mu ne slažem raspored i program za četiri dana života u izolaciji. No, žena ko’ žena, i mama ko’ mama, ostavila je papirić na frižideru koji je primjenjiv na apsolutno sve životne situacije:

“Ako ne uspiješ iz prve, pokušaj na ženin način”.

družba Pere Kvržice

Onog trenutka kada smo krenuli, uz super ekipu, nelagoda je nestala. Po prirodi intenzivna i nervozna mamica, iako nije sjedila uz prozor (tamo sjedi Ribafish😂), postala je opuštena damica. Nakon par sati vožnje shvatila sam da je ovo zapravo prvi put na putovanju da nisam morala sto puta pitati treba li tko na WC, te glumiti dvorsku ludu kako ne bi bilo plača i tantruma barem do prvog stajališta. Pomno organizirani put osmero ljudi u Beograd s ciljem uživanja ko’ bubrezi u loju, polako se pretvarao u Družbu Pere Kvržice. Osim što je našu družbu predvodio Tomi, a ne Pero, te likovi nisu izmišljeni (majke mi, evo ih: Tomi, Zvone, Tihana, Barbara, Riba, Darko, ja i Branko), ekipa, provod i sve ostalo iz priče dobro, stoji i u ovoj mojoj.

beograd kao kids friendly mjesto

Iako ovaj put nisam išla s ciljem obilaženja sadržaja za djecu, na neke sam nabasala, pa zapisala jer pametan piše, a glup pamti. Ako ste i vi kao ja, pa ne pamtite apsolutno ništa, evo par preporuka koje je korisno imati na jednom mjestu, kako biste ih mogli obići, ako jednom s djecom odete tamo. Ja znam da ja sigurno hoću.

tesla museum ili museum hotel?

Hotel Museum gdje sam bila smještena bio je divan, te iako nije stopostotno namijenjen djeci, pored njega se nalazi igraonica na koju gledam kao veliki plus. U strogom je centru grada, estetikom luksuz, a cjenovno jeftiniji od pramenova kod većine frizera u Zagrebu. Cijene smještaja i hrane puno su povoljnije nego kod nas što te zajedno sa srdačnosti ljudi i stilom života natjera na finu računicu. Pa kaže ovako: Luksuzan hotel, najam i Airbnb u centru Beograda naspram podstanarstva u Novom Zagrebu te ispadne toliko jeftinije da skoro imaš filing kako si zaradio.

Hotel Museum definitivno je tip “muzeja” u kakav ja volim otići. Onaj tip gdje se umjesto eksponata eksponira fotogenični doručak, a od povijesti eventualno naiđeš na koju fora sliku na zidu. Uz šalu na stranu, te zanemarimo li to što nisam neki fan pravih muzeja, moram reći da su me Muzej Tesle i Muzej Jugoslavije potpuno oduševili. Kod Tesle je obavezna rezervacija, ulazi se na svaki puni sat, ne primaju eure, te lik koji sve prezentira apsolutni je kralj i pobjednik. Odete li i samo zbog njega, u plusu ste svakako. S druge strane, Muzej Jugoslavije je istinski deja vu djetinjstva jer kad vidite neke proizvode, osjećaj vas vrati direkt kod bake u kuhinju koja uz Burdu i šivači pribor iz “Podravka marmelada” metalne kutije, šiva rupu vaših najdražih i jedinih Levis traperica jer nitko uskoro ne ide u Trst u shopping.

tko želi biti milijunaš?

Nastavno na Jugoslaviju, novac u Srbiji i dalje je dinar. 100 dinara je 7kn i malo manje. Što znači da milijunski iznos i nije tako dalek pojam. Dakle, želite li biti milijunaš ne morate više ići Tariku u show. Možete i nepripremljeni svratiti do Beograda.

S druge, oprečne strane “Milijunašu” nađe se tu i tamo po koja mala slatka cigančica koja te za rukav vuče i izgovara: “Seko imaš li dinar?” A, bez obzira na muljažu i žicanje (jer ima toga i kod nas), da me vidi u Zagrebu s masnom kosom i djecom u parku, ona bi meni dala dinar. Iako sam u Beogradu imala vremena, pa sam se trudila da izgledam kao milijun dolara u kešu u metalnom koferu, u običnom dnevnom izdanju kod kuće s djecom, nekad izgledam kao da mi ni najbolji plastični kirurzi ne bi pomogli. Sukladno tome, ako trebate kojeg, u Beogradu su navodno odlični i nisu preskupi, a zbog toga i posao cvjeta.

internet i kafana na balkanu

Ono što je zaista skupo i na što morate pripaziti je internet! Nekad prije se mijenjanje novca na putovanjima preračunavalo u količini porcija lokalne hrane ili šalica kave na glavnom trgu. Danas mjerimo u megabajtima. Gašenje mobilnih podataka po ulasku u zemlju osigurava vam ležeran idući mjesec, bez potrebe za duplim smjenama kako biste platili jedan selfie u Inozemstvu i Roamingu. 9kn je 150 mb, što znači da je selfie za Instagram publiku 40 kn. Da ti učita feed još stotka. Zaključak družine oko istog, pošto račune za mobitele plaćamo sami, je da si jednostavno nismo toliko vrijedni i savjetujemo Wifi kojeg ionako na svakom uglu i u svakoj kafani ima.

instagrameri na aparatima

Također, ako naprimjer planirate dijetu, to je idealno vrijeme da prvo posjetite Beograd. Toliko ćete jesti da će dijeta doći spontano. Doduše tamo se ne radi samo o jelu. Vi plaćate i dobivate cijeli experience. Za svakog postoji po nešto. Meni osobno, najdraži su najdraži art restorani s domaćom hranom, za koje mislim da bi i klincima bili fora. U restoranu Manufaktura svo osoblje nosi odijela radnika, a na policama oko stolova nalaze se teglice raznih domaćih proizvoda. Zapravo ti ručak tamo dođe kao da sjediš na pivi i mesini s mehaničarom u hangaru ajvara i kisele paprike. Ispred Manufakture je instalacija crvenih kišobrana koji malo podsjećaju na naš Šestinski. Iako bi Šestine kao kvart predstavljale Dedinje, Manufaktura je u centru grada.

 

Dedinje je beogradski Beverly Hills. Luksuzan, lijep i toliko prostran da se danima možeš igrati skrivača. Ali od hajdanja (znam da se sakriti na engleskom piše hide, ali tu pišemo po Vuku😂🤷🏽‍♀️), ipak smo samo jeli u Hyde parku. Taj restoran je toliko fotogeničan da ti je prva asocijacija na njega: Tu Instagrameri dolaze umrijeti.

stay calm and drink rakija

Osim hrane i gostoprimstva, rakija je također jedan od odgovora na apsolutno sva pitanja. Urban destilerija koja radi finalne destilate je u centru grada, te tamo možeš doći i kupiti personalizirani poklon ili rakiju za sebe. Za destileriju ću samo reći jedno- Dunjo moja kod njih definitivno nije pjesma, ali iza nje pjevaš sto posto.

Kako bi spustili svo to iće i piće u želudcu, prošetali smo i do Kalemegdana. Tamo bi super bilo prozujati s klincima, pogotovo jer većina dječaka lajka dinosaure i puške. U tvrđavi imate Jura Avantura park dinosaura i Vojni muzej, u narodu prepoznato kao man cave za muškarce do 13 godina😂🤷🏽‍♀️.

zavodnica prošlog vremena

Za one malo aktivnije predlažem Golubački grad. Jedna od legendi kaže da je tvrđava naziv dobila po lokalnoj djevojci Golubani koja se nije htjela udati za Turka. On ju je oteo i svezao za Kaj baba stijenu, čiji naziv u prijevodu znači “pokaj se ženo”. Naravno da je jadnica umrla jer… Nije se pokajala kao niti jedna žena ikad😂. Razgledavanje tvrđave se dijeli po stazama- od zelene do crne. Crna je za aktivne i planinare, a mi smo išli zelenom jer su očito brinuli za jedinu mamu u grupi.

10 minuta dalje nalazi se Lepenski vir, jedno sasvim slučajno otkriveno nalazište na mjestu gdje je Dunav najširi, koji preporučujem za odlazak s većom djecom. Jako fora mjesto gdje su živjeli neki moderni pra ljudi kojima je nakit bio hit puno prije nego li je Papi ili bilo koji drugi latinos otkrio ogrlice i nakit.

la vida loca

Osim hrane svi znamo da je Beograd poznat po noćnom životu. A, osim kultnog restorana sa živom muzikom, Tri šešira, gdje obavezno morate jesti roštilj i punjenu pohanu papriku, 90% noći odvija se na rijeci. Restoran Frida, na Beton Hali spoj je lokalnog i latino ugođaja. Totalno po mom guštu i definitivno nešto što kod nas fali. Nije baš za djecu jer mislim da bolje radi noću, no zato bi sva djeca, a i odrasli uživali u Lorenzo Kakalamba. Lorenzo izgleda kao da si zalutao u film Charlie u tvornici čokolade, osim što ovdje uglavnom služe meso, a ne čokoladu. A što se tiče života na rijeci u Beogradu postoji “Beograd na vodi“,dok je u Zagrebu situacija više tipa- kuda to vodi? Imamo mi ljeto na Savi, no to bolje nećemo komentirati.

shopping kraljica

Za one koji vole šoping, Shopping Centar Ušće dobar je izbor. Iako, meni je centar kao centar- ista stvar više manje svugdje u svijetu. Osim WC-a. WC u Ušću je toliko moderan i napredan da mislim da će se tako neke stvari kod nas pojaviti tek negdje na Sajmu keramike 2025. A što se sajmova tiče- kad te Srpska turistička zajednica i Place2go provedu kroz njihov sajam turizma, koji se ove godine pod sloganom “Put pod noge” održao 42. put”, poželiš da se Velesajam preuredi i digne na taj nivo sad i odmah. No, vratimo se na Ušće. Ako ste tamo kao pratnja ili iz neke nužnosti, ispred Ušća je divna šetnica koja ima skate park i dio parka koji je uređen u vidu muzičkih instrumenata koji kad klinci udaraju proizvode zvukove.

Osim te šetnice, jedno od naj mjesta za djecu i popiti kavu na suncu je Zemunski Kej. Iako će vam na tržnici lokalni čika prodati kobasice, kajmak i čvarke kao da su najljepši i najrjeđi cvijet (zna on znanje), Zemunu će vas zapravo privući ljudi i atmosfera. Oni su kao Dalmatinci i Latinosi. Opušteni i ležerni, a stih pjesme “ko’ da sutra ne postoji” zapravo je izmišljen za njih. Uz domaću pivu u Supermarket Talasu, zavaljani u fotelje, tom mišlju završili smo put.

 

A, da moje sutra i rutina ipak postoje podsjetile su me ove stavke:

  • Zbog nakupljenih zaostataka na poslu, kada sam stigla, Papijev telefon zvonio je kao call centar.
  • Nakon silnih obroka u Beogradu, stigla sam na gozbu i nastavila u revijalnom tonu jer je Anteji bio rođendan.
  • Da sam pila više rakije u destileriji i oblačila se kao da imam 31, a ne 18 sada ne bih kurila 40.
  • Iako sam robu pripremila djeci po danima za civiliziran izlazak iz stana kako nitko modne kombinacije ne bi zamijenio kostimima za maškare, Papi je ipak uspio izvesti da sandale i čarape izgledaju slatko.
  • Dobro da sam pripremila odjeću jer se Franco okupao. U robi.
  • Pisale su se i zadaće. Iako kad Argentinac pomaže djetetu oko zadaće iz hrvatskog to dođe na isto kao da ja Argentincima pomognem u nogometu.

No, nema veze.

Znate kako ide ona izreka:

Ako si u krivu i šutiš, onda si mudar. Ali, ako si u pravu i šutiš, onda si u braku.

Prešutite i vi koju i odite u Beograd. S djecom ili bez, pogriješiti nećete!

 

Zovem se Ana. Čudan sam spoj opuštenosti i control freaka, pa uglavnom više bitki vodim sama sa sobom nego s obvezama i obitelji. Skoro sve u životu dijelim na neodgodivo i na “neće svijet propasti”. Najbolje funkcioniram pod pritiskom, a da nemam djecu vjerojatno bih i dalje gledala 5. sezonu neke serije, te pizzu smatrala toplim obrokom. U Insta mama svijetu sam nešto duže od trajanja prosječne trudnoće slonova, a počela sam kao mama blogerica. Pišem pod nazivom latinoamericAna, iako od latino imam jedino muža- Papija. Imamo troje djece u tri različite faze rasta i razvoja, te psa Mey koji teži više od sve naše djeca zajedno. Na Instagramu me možete pronaći pod vrlo originalnim nazivom, mojim imenom i prezimenom- @anavladusic 😂, a ako ste stekli dojam da sam zanimljiva i zabavna, krivi je, no pomoći će da pročitate još koji moj tekst ovdje…