
Teški su dani. Svugdje. Gdje god da se okreneš su čeznutljivi ljudi željni druženja, zagrljaja i poljubaca.
Božić kakav je nekad bio
Čistilo se naveliko do najmanjeg zrnca prašine. Više se dolazilo u goste i čestitalo osobno. Više se pjevalo. Više se grlilo. Više se smijalo. Više se družilo.
ove godine za Božić čaroliju napravite sami
Iako je to vidljivo ove godine više nego ikada, priznajmo da je sav taj osjećaj društvenosti i ispunjenosti srećom bio manjkav i prijašnjih godina
Prva ću priznati da ne volim peći kolače. Torte da, ali kolače ne. A 10 vrsta? Joooj, hvala, ali stvarno ne bih ako ne moram. Divim se ženama koje to rade. Sa ljubavlju. I sa pažnjom. I strpljenjem. Jer lakše je doći i platiti kolače. Nisi cijeli dan (ili više njih) u kuhinji za štednjakom. Ne brineš se da li je kuhinjska vaga otkazala ili ti je zafalilo 10 deka brašna. Nego kupiš u dućanu. I ideš doma sretna jer nisi provela sate u kuhinji miješajući, pekući pa nakon svega još i čisteći. A ne, ti si došla, izabrala što želiš, platila i otišla. Sretna jer je bila akcija pa si prošla jeftinije nego što si mislila. A možda bi ove godine baš zato da se sjetiš mirisa i osjećaja veselja domaćih kolača mogla ispeći bar jednu vrstu. Da bude miris vanilin kiflica u zraku. Da to ne bude puki osjećaj nostalgije već sadašnjost pretočena u budućnost. Da bude baš puni osjećaj zadovoljstva.
Uđeš u trgovinu, izabereš poklone, još ti ponude besplatno zamatanje. Pa dođe mi da ciknem od sreće. Ne moram kupovati papir za zamatanje, ne moram se skrivati kad to radim i ne moram poslije još skrivati dokaze u obliku ostataka papira. Nego fino dođeš, platiš i odeš van sretna što je sve riješeno. I to je ok. Ali zašto ove godine ne bi kupila papir i poklone zamotala sama? Psovala samu sebe zašto ti je to trebalo i zašto si se porezala na papir? Zašto ne bi imala onaj pomalo tajnoviti osmijeh na usnama kada bi ti se u mislila pojavila osoba za koju zamataš poklon zamišljajući koliko će biti sretna kada ga ugleda? Ha, kakav dobar osjećaj?

Zašto ove godine, umjesto copy paste poruka (koje su toliko neosobne) i čestitanja osobama preko društvenih mreža, ih ne bi nazvala ili napravila videopoziv da ih pogledaš u oči, da se nasmijete, da se požalite i da si poželite sve najbolje u 2021.?
Sve što je gore navedeno i što radimo je to da idemo kraćim putem, a očekujemo jednako uzbudljivo putovanje kao da se držimo normalne rute. Ustvari želimo osjećaj topline i ugode, a ne da nam se založiti vatru.
Ne kažem da se trebamo ubiti od posla u kuhinji i biti rob čistoće kuće, ali sreću nećemo pronaći u prečacima.
I zato ‘ajmo ne kupovati osjećaj sreće, nego ga stvorimo sami.
Ajmo malo biti nervozni što je gužva u trgovini i što, kad si stigla doma si shvatila da si zaboravila vanilin šećer za vanilin kiflice. Ali kad si ih ispekla i ukućani su ti rekli da su fine, osjećala si se ponosno i sretno.
Ajmo malo biti napeti zbog toga jer su se klinci igrali pa su ti sakrili kalupe za keksiće. Ali si ih našla ispod bebe u kolicima koju tvoja kćer vozi po stanu i krenula si zajedno sa svojom obitelji peći božanstvene božićne keksiće čiji slatkasti miris te ispunio lijepim osjećajima.
Ajmo klincima za Božić pokloniti skromniji dar, ali im ga sami maštovito zamotati i možda im ove godine napraviti neku foru, tipa ostaviti čizmu kraj bora koju je izgubio Djed Mraz ili ako kod vaš poklon ne donosi Djed Mraz, napisati pismo od njihovog Anđela čuvara koji će im reći da ih pazi i da budu dobri.
Dajte malo sebe u sve te pripreme i iščekivanje i radost. Nemojte zapaliti lampice i očekivati da se dogode čuda.
Vi jeste čudo.
