Pričat ću ti dječače moj o ovoj povijesnoj godini.
Pričat ću ti kako je bilo kad su zagrljaji i susreti, druženja i poljupci stavljeni na čekanje.
Pričat ću ti o tome kad smo utjehu tražili u naša četiri zida i kad nam je naš stan bio utočište.
Pričat ću ti o tome kako su potresi razrušili kuće i zgrade, ali ne i zajedništvo i duh ljudi.
Pričat ću ti o tome kako je u nekoliko minuta sve srušeno, a bilo je potrebno samo nekoliko sati da se svi ujedine i pomognu.
Pričat ću ti o tome da si rođen u godini koja je mnogima za zaborav, u godini kada se sve činilo tako krhko i slomljivo, u godini koja je mnogima promijenila život, u godini u kojoj smo svakodnevno slušali o smrti i boli, o godini koja nas je potisnula do naših krajnjih granica.
Sve ću ti to jednom ispričati, sve ćeš to jednom čuti, ali zasad je jedino važno da si ti s nama i da si ti naše svijetlo u ovoj godini.
Ti si naš pokretač i točka na kraju ove godine.
Zahvalna sam na tebi, tvom bratu i tati.
Zahvalna sam što mi sve što vidim i čujem daje nadu da će sve dobro završiti i da ćemo na kraju ustati kao pobjednici.
Jer to i jesmo.
Dok god se svako jutro ustajemo i borimo – pobjednici smo.
Svi skupa za sve.
što nas je naučila ova 2020. godina? – Supermame
