kako osamostaliti dijete u izvršavanju školskih obveza?

priprema za školu

Unazad neko vrijeme često nam u učionu dolaze roditelji s učenicima koji vrlo teško vladaju svojim zadaćama i obvezama. Prvi problem se po njima javlja u 5. razredu, međutim situacija se može prepoznati puno prije. Početkom 3. razreda gradivo u školi se bitno mijenja. Najviše po predmetima kao što su priroda i engleski jezik. Važnost matematike i hrvatskog jezika se od početka zna te se njima pridodaje velika pozornost dok priroda i engleski jezik vrlo naglo dođu s predmeta koji se lako savladavao samo slušanjem na satu do predmeta koji treba dodatno proraditi i doma.

Situacija je zapravo bitna od početka školovanja. Već u vrtiću je važno uvoditi djetetu pravo izbora. Dozvoliti da se osjeti odgovornim za nešto veće od njega. To se u našim očima čini kao mala i nebitna stvar međutim davanjem izbora dijete će shvatiti i naučiti da je njegov osjećaj po pitanju njegovog života – važan. To su sitnice poput biranja robice za vrtić, igračke koje nosi taj dan, odabir obuće ili spremanja igračaka.

ponuditi djetetu izbor – od vrtića do škole

Dati pravo na izbor je zapravo uvod u dječje funkcioniranje. Kada je vrijeme pospremanja nakon igre, roditelj će uglavnom imperativom izraziti kako se igračke moraju spremiti. Međutim, ukoliko se promjeni samo jedna stvar, situacija se shvaća potpuno drugačije. Prijedlog bi bio nabaviti dvije kutije različite boje i dati djetetu na izbor u koju kutiju danas želi spremiti igračke. Bez ikakvog prostora za negodovanje dijete će shvatiti da je to nešto normalno i drugačije ne može te će osjećati važnost sebe u toj situaciji. Smatrat će da nitko drugi to ne radi dobro kao ono. U tom smjeru odlazimo na sve ostale izbore. Ponuditi izbor između nekoliko vrsta odjevnih kombinacija, igračaka za ponijeti u vrtić, pri izboru doručka itd.

Prvi izbori po pitanju škole kreću pri kupnji bilježnica, olovaka, torbe i ostalog školskog pribora. Dijete koje dolazi u prvi razred mora naći svoje mjesto kako u učionici tako i među prijateljima iz razreda. To je situacija koja mu nije nimalo laka te je važno da dijete bude emotivno zadovoljno i samopouzdano. Ne misli se pritom da materijalno znači i veće samopouzdanje već da samim time što je dijete za sebe odlučilo, ono osjeća veću sigurnost i ide s uvjerenjem da ono to može!

Prve zadaće

Prve obveze s kojima se dijete susreće u školi su čekanje u redu, slušanje učiteljice i boravka na jednome mjestu izgledno vrijeme, uloga redara te pripremanje i spremanje dvorane za sat tjelesnog. Prvo polugodište najčešće prođe u učenju kroz igru kao i pripremama za ocjene u drugom polugodištu. Zadaće koje se nose doma uglavnom su zanemarive. Međutim jeli to razlog da se roditelj postavlja prema tome kao da je nevažno? Ne.

Mora se osvijestiti da je škola djetetov „posao“ na kojem boravi većinu dana, daje sve od sebe, uči, gradi se, igra, stvara prijatelje, osjeća milijun emocija te procesuira sve misli u danu.

Bitno je znati da se svaki dan nakon škole može uzeti sat vremena gdje će se o školi pričati kada nema domaćih zadaća. Tako će dijete stvoriti naviku da svakog dana barem sat vremena dodatno odvoji za učenje. Tako, kada dođu prave zadaće dijete neće imati stres i otpor prema izvršavanju. Domaću zadaću roditelj treba kontrolirati i gledati međutim ne kada dijete to vidi. Tako možemo poslati poruku da mu ne vjerujemo te ono neće vjerovati ni samo sebi. Uzmite 15 minuta vremena kad je dijete u drugoj aktivnosti da provjerite kako je napisalo zadaću. Ukoliko primijetite nešto krivo zamolite dijete da vam pokaže što je bilo za zadaću te mu dajte priliku da samo uvidi svoju grešku. Sve kreće iz kućnog odgoja. Ako se djetetu usadi važnost izvršavanja nečega što je započeto tako će se i odnositi prema zadaćama.

Koja je uloga grešaka?

Marija Montessori je rekla: “Poštujte dijete i kad napravi grešku, tako će je brže znati ispraviti”. Greške su krucijalni dio odrastanja svake osobe. U manjoj dobi dijete nije svjesno svoje greške, ali naše reakcije na njegove greške mogu biti pozitivne ili negativne. Treba težiti pozitivnim reakcijama. Tako će se stvoriti povjerenje i dijete će shvatiti da u bilo kojem problemu može doći roditelju s pitanjima i tražiti pomoć. Puno puta sam znala naići na roditelja koji nema razumijevanja za grešku s tim da tu osobinu uopće nisam stigla prepoznati u samom roditelju. Djeca roditelja tih osobina su često bez samopouzdanja, anksiozna u učenju i puna su otpora. U takvim slučajevima radim na samopouzdanju kroz učenje, a tek onda na ovladavanju gradiva s djetetovim maksimumom. Ocjena nije prioritet u tom slučaju već osjećaj djeteta da može pogriješiti i dalje biti uspješno. Ne postoji savršen čovjek pa tako ne postoji ni savršen učenik, tj. dijete.

Kako organizirati vrijeme pisanja zadaće?

U periodu smo kada kreću zadaće kod kuće. Do sada smo već usvojili važnost izbora, vrijeme za školu u samom domu te pravo na greške. Sada sve treba ukomponirati u samostalno pisanje domaće zadaće. Važna misao kroz sve je da je vaše dijete osoba koju kroz cijelo djetinjstvo pripremamo za odrasli život. Prvo ćete dati djetetu pravo izbora kada želi pisati zadaću. Vrlo je važno da je dijete u tom trenu emotivno zadovoljno. Te rečenice nikada dovoljno – emotivno zadovoljno dijete je magnet za uspješni razvoj. Ukoliko djetetu treba odmor nakon škole, treba poštovati tu želju međutim to ne znači da ne postavljate granice kao roditelj. Djeca granice trebaju. Pogotovo ako se radi s djecom koja imaju poremećaje u pozornosti ili hiperaktivnost. Njima red i granice ulijevaju sigurnost. Možete mu opet dati pravo izbora pitanje: “Želiš li pisati zadaću odmah nakon ručka ili želiš prvo odmoriti?”. Ako je dijete zaželjelo odmor vi ćete opet ponuditi granice i reći: “U redu, želiš li pisati zadaću u 15h ili u 16h?”. Aktivnost koja se dogodi u vrijeme odmora neka bude djetetov izbor. Prvih nekoliko dana ili čak tjedana budite podrška, nudite izbor. Kada uđe u naviku, dijete će tako funkcionirati samo. U svemu tome će naučiti da mislite na njega i njegove osjećaje, da ste tu kada god nešto treba, ali da vjerujete u njega kako sve može odraditi samo, kako se obveze koje dolaze svaki dan moraju redovito izvršavati te kako ima pravo na slobodno vrijeme uz školu.

Što ako je u pitanju dijete s teškoćama u učenju?

Tijekom trećeg razreda kristaliziraju se djeca specifičnih teškoća učenja. Elementi se vide i puno ranije međutim djeca automatiziraju jezik do devete godine života. Ako dijete ima problem s automatizacijom čitanja tijekom drugog razreda ne treba paničariti već obratiti pozornost te započeti lagane vježbice kako bi spoznali odnos slovo – glas te slog. Glasovna analiza i sinteza bi trebala do perioda drugog razreda biti savladana. Ukoliko nije, potrebno je također obratiti pozornost. Tijekom trećeg razreda može se obaviti timska obrada koja će onda pokazati ukoliko postoji teškoća. U tom slučaju često se događa otpor prema školi, suze, nepisanje zadaća itd. Dijete s teškoćama u svom školskom funkcioniranju treba još veću podršku. U školi i doma. Jedan od brojnih primjera koji se može preporučiti je podrška u vidu rasporeda koje će dijete napraviti u paru s roditeljem. Neka bude na velikom hamer papiru gdje će pisati raspored za cijeli dan, školske i izvannastavne aktivnosti. Posebno mjesto u rasporedu neka ima vrijeme za učenje i pisanje zadaće. Djeca s teškoćama u učenju vole granice više no djeca koja nemaju tu problematiku. To je uputa koju dajem svim roditeljima koji dođu u AULU, funkcionira u 95% slučajeva. Važno je napomenuti da podršku treba i roditelj. Prvi korak je priznavanje da dijete ima određeni problem, a nakon toga je praćenje uputa i savjeta edukatora-rehabilitatora. Dati si prostora, vremena, shvatiti da ni roditelj nije savršen. I to je u redu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Anja Rendulić (@defektolog_aula)

Kad sumiramo sve, biti roditelj danas nije lako. Vremena su se promijenila, rađaju se djeca nove svijesti. No jedno je istina, ništa nam nije došlo niti nam je dano jer ne možemo izdržati. Upravo suprotno. Svako dijete zna kome je došlo još puno prije nego se rodilo. Na nama je samo da mu pokažemo kako je učinilo savršen izbor.

ANJA RENDULIĆ Apsolvent defektologije. Vlasnica centra za edukaciju i savjetovanje, AULA – pomoć u učenju u Zagrebu. Praktikant Montessori metode za djecu s teškoćama.