sigurni(ji) Internet za djecu i pametni(ji) trikovi za roditelje

djeca i internet

Neki novi klinci

U naše vrijeme nisi mogao starce smuljati da nisi na Internetu jer: Prvo, nisi ga imao. Drugo, kad je zaživio u Hrvatskoj bio je namijenjen isključivo poslovnjacima. I treće, kad si ga jednom dobio, te konačno došao na red za korištenje, zvuk spajanja bio je jači od centrifuge bakine vešmašine iz ’61. Osim što je spajanje zvučalo kao da ti svi kućanski aparati umiru istovremeno, proces otvaranja neke internetske stranice trajao je duže od grijanja vode u bojleru. Danas se Internet stranice otvaraju brzinom treptaja, a na svakoj petoj stranici postoji mnoštvo skrivenih tabova i opasnosti. Aplikacije i platforme za komunikaciju na daljinu djeca otvaraju češće nego vrata knjižnice, a korice neke knjige prvo pogledaju online kako bi uopće znali što trebaju posuditi. No, to je sve razumljivo. Oni su se s tim rodili i njima to nije nikakav novi svijet.

Reci mi što gledaš online i reći ću ti koje si godište

Naša djeca su uglavnom generacija koja odrasta uz digitalnu tehnologiju. Većinom smatraju da ju poznaju kao vlastiti džep, a upravo zato što misle da je tako, opasnost je znatno veća. Oni najčešće ne odvajaju svoj realni društveni život od virtualnog već se kod njih te dvije sfere međusobno preklapaju. Željeli mi to sebi priznati ili ne, to je jednostavno tako. A, uz pandemiju, Zoom, Team i nastavu online taj skok u digitalno još se dodatno povećao.

Što su naši školarci stariji, to ih više sadržaja veže uz ekran. Oni roditelji koji nisu baš suglasni sa screen time-om i žele djecu maksimalno udaljiti od Interneta trebali bi biti svjesni da je to u osnovnoškolskom uzrastu dvosjekli mač. Korištenje Interneta kod osnovnoškolaca je nužno pošto bez njega nažalost gube komunikaciju s kolegama iz razreda, ne mogu dogovoriti druženja ili jednostavno sudjelovati u školskim grupama. Uskraćivanjem platformi poput WhatsAppa ili Vibera zapravo stvaramo kontraefekt i izoliramo ih iz društva. U tom slučaju možda ih uspijemo zaštititi od elektroničkog vršnjačkog nasilja, no budu li jedini koji su izdvojeni, uživo će vrlo vjerojatno biti komentiraniji od popularnih tema na raznim portalima.

Zaštiti i nemoj si živce piti

Osim što danas gotovo svaki osnovnoškolac Internet, računalo i tablet koristi svakodnevno za rad i edukaciju, digitalni sadržaj im sve više predstavlja zabavu. A, način komunikacije na Internetu kod djece i mladih mijenja se češće nego kolekcije sezonske odjeće u trgovinama. Njihov način zabave online uvelike se razlikuje od našeg, a neke oblike nikada nećemo niti razumjeti. Naime, dobar dio djece ovog uzrasta su gameri te igraju računalne igre kao što su Roblox ili Fortnite unutar kojih je omogućena bezgranična komunikacija. Gaming kod njih postaje sve popularniji i ide do granice toga da svaka igra posjeduje svoje jezične termine. Vrlo često određene skupine djece igraju te igre (iako ih ne zanimaju) kako zbog nepoznavanja termina ne bi riskirali neprihvaćanje ili odbacivanje vršnjaka.

Zbog svoje popularnosti i velikog broja djece koja ih umreženo igra, ove igre su posebno zanimljive predatorima i tu treba obratiti pozornost.

Naši klinci društvene mreže također percipiraju drugačije od nas. Facebook vide kao platformu gdje se nalaze “stari ljudi”, odnosno mi, te gdje će njihov sadržaj eventualno komentirati roditelji ili tetka iz Njemačke. Tik Tok i Snap Chat predvode po popularnosti kod mlađe generacije, dok je Instagram rezerviran za one malo starije te redovito vrvi od neprimjerenog sadržaja koji privlači čudne i potencijalno opasne profile. Youtuberi su im sveto pismo i bezvremenski idoli. Za njih bi satima u redu potpis ili fotku čekali. No, pokušate li to usporediti s našim slijepim obožavanjem glumaca u mladosti, bit ćete im u najmanju ruku smiješni, “stari” i nimalo kul.

Dodajme.jpg

Većina djeca profile na društvenim mrežama otvori onog trenutka kad dobiju pametni telefon. Oni su putem pretplata sve pristupačniji, a to dovodi do toga da danas svako drugo dijete ima svoj mobitel s Internetom dostupnim 24 h. Uz to nerijetko odmah instaliraju i pripadajuće trendovske mreže na kojima neometano sudjeluju ako imaju više od 13 godina. Bez obzira na dobnu granicu, nerijetko ih posjeduju i mlađi pošto svi znamo kako je danas lako napraviti lažan profil i upisati lažne godine. Ono što oni ne shvaćaju je da isto tako kako oni mogu kreirati profil, može i netko drugi, pa se vrlo često ispostavi da je Marija,14 zapravo Ivan, 55. Iz Centra za sigurniji Internet izjavljuju kako je 50% elektroničkog nasilja počinjeno baš putem mobitela i upravo bi u ovom slučaju djecu trebalo detaljno informirati i educirati o tome što i kako napraviti stigne li im poruka neprikladnog ili uvrjedljivog sadržaja. U svakom trenutku bi na umu trebali imati da ono što ne bi radili na ulici ne bi smjeli slati, pisati niti objavljivati online. Jednom kada zapis (bilo fotografija, video ili nešto treće) uđe u virtualni svijet, koliko god ih brisali, uvijek se može izvući.

Isto tako, bez obzira bili mi njima smiješni ili naporni, s djecom koja koriste društvene mreže redovito treba prokomentirati sadržaj te ih učiti kako da prepoznaju lažne vijesti i lažne profile. A, u slučaju najgoreg scenarija poruke treba screenati kako bi mogle poslužiti u eventualnom dokaznom postupku. Centar za sigurniji Internet također već pet godina ima dostupne dvije besplatne anonimne linije, HELPLINE I HOTLINE, na kojima se može zatražiti pomoć ili prijaviti neprikladan i uznemirujući sadržaj.

Bez obzira na to što se sve više priča o Cyberbullyingu, društvo i dalje puno brže reagira na fizičku ozljedu nego na slučajeve elektroničkog nasilja. Upravo zato djeca i mladi koji su bili izloženi istima često izbjegavaju povjeriti se nekome jer su uvjereni da se ništa ne može napraviti.

Vremensko i sadržajno ograničenje

Dužim boravkom djece na Internetu veća je i izloženost govoru mržnje i seksualno rizičnom ponašanju. I to je činjenica. No, to ne znači da bismo im trebali uskraćivati njihovo online vrijeme, već ga ograničiti, razgovarati, educirati, te sadržaj kontrolirati i prilagoditi. Kako se moraju naučiti odgovornosti u realnom životu moraju i virtualno jer to je dio njihove svakodnevice i stvarnosti. Iako je tanka granica između poštivanja privatnosti mladih i zanemarivanja istih, smatram da je kontrola jedini način, a da je linija manjeg otpora puno više zabrinjavajuća. Dosta je roditelja još uvijek nedovoljno osviješteno o opasnostima Interneta, a velik broj ih posjeduje i određenu dozu nezainteresiranosti. No, dok nama taj podatak polako dođe iz “dupeta u glavu” neka djeca svo svoje slobodno vrijeme provode upravo na Internetu bez izravne kontrole odraslih. Edukacija i zaštita su ključni, a ovo su neki trikovi koji pomažu kod zaštite djece online.

Edukacija i nadzor

Na A1 Hrvatska službenoj stranici postoje radionice za roditelje vezane uz sigurniji Internet pa od tamo možemo krenuti. Što se tiče samog Internet pretraživanja, roditelji bi trebali znati kakve im stranice dijete posjećuje. To se može riješiti sinkronizacijom uređaja, ali i opcijom Family Link (putem Chrome-a kroz Googleovu aplikaciju Family Link). Stranice za odrasle na isti se način lako sakriju iako i dalje smatram da im govor mržnje i određena politika štete više od informacija o reprodukciji.

Društvene mreže

Iako će djeca oko ove stavke biti nervoznija nego pred ispit iz matematike, mi roditelji bismo trebali u svakome trenutku znati log in podatke za sve društvene mreže koje nam dijete koristi. Instagram i Facebook profili bi trebali biti privatni, a listu prijatelja bismo trebali pregledavati češće nego zadaću u školi. Onaj gore spomenuti, vrlo popularni Snapchat nudi opciju Snap Map koja omogućava da se na karti u realnom vremenu vidi koji su svi prijatelji u blizini. To može biti vrlo opasno ako dijete na listi prijatelja ima nepoznate osobe ili osobe s lažnim profilima. Kako bismo to spriječili možemo uključiti Ghost mode.

Na YouTubeu postoji ograničen način rada koji i dalje nije 100% siguran, no pomaže (Settings, general, restricted mode).

Ima tu još raznih načina roditeljske zaštite, no kad bolje razmislimo, koliko je zapravo korisno u današnje vrijeme uopće ih aktivirati, ako ih svaki drugi teenager zna zaobići. To je naša stvarnost i okrutna istina, no trebamo biti realni. Iako maloljetno dijete ne bi trebalo znati više o Internetu i istraživanju istog od vlastitih roditelja, danas to često baš i nije slučaj. Zato umjesto postavljanja raznih zabrana, razgovorom s djecom, edukacijom njih i prvenstveno nas (jer mi smo ti koji kaskaju za razvojem tehnologije) postavimo prave temelje i povjerenje za sigurnije vrijeme online.

Od Interneta, društvenih mreža, online igara i raznoraznih platforma ne možemo pobjeći pa je bolje onda neznanje spriječiti nego kasnije posljedice liječiti.

 

Prijavite se na edukativne online radionice (ovdje) na kojima će vam stručnjaci psiholozi Centra za sigurniji Internet odgovoriti na pitanja koriste li djeca Internet na siguran način, kako i s kim komuniciraju, koje su potencijalne opasnosti i kako ih zaštititi. Tematski radionice su podijeljene za roditelje djece u dobi 6-10 godina (1.-4. razred) i za roditelje djece u dobi 11-15 godina (5.-8.) razredi.

 

Foto: pexels.com, unsplash.com