Pokloni za djecu u čizmicama za Svetog Nikolu koji bude i u nama uspomena na sretne trenutke iz djetinjstva.
„All I want for Christmas is you“ i službeno ulazimo u razdoblje kada je u potpunosti opravdano izvaditi božićne ukrase i dati si oduška. Pisale smo o tome kako se pripremiti za lov na igračke, a danas ćemo se pomalo vratiti u naše djetinjstvo i kako je sve to izgledalo iz naše perspektive.
Prvi u nizu blagdana koji smo kao djeca obožavali svakako je Sveti Nikola. Nikada nisam radije čistila svoje čizmice nego tada. Sjećam se mirisa patine i drvene četke s crnom masti kojom smo ribali cipele do sjaja. To je baš bio poseban, obiteljski trenutak kojem se rado vraćam. Sjećam se kako nisam mogla zaspati od nervoze i kako sam se budila s onim osjećajem leptirića u trbuhu, uzbuđena da vidim što će nas to dočekati nasred boravka u sjajnim čizmicama.
Nikada to nisu bili veliki pokloni, jednostavno u to vrijeme nije bilo tolikog izbora, zapravo nismo niti očekivali igračke, znali smo da će nas dočekati slatkiši u najšuškavijim i najsjajnijim papirićima. I to je bilo više nego dovoljno. Ono što mi je posebno ostalo u sjećanju je sat koji sam dobila u čizmici. Bio je to stolni sat, spužvastog materijala, gusar koji pokušava ukrasti blago dok ga s druge strane morski pas želi ugristi. I tako kako se gusar miče lijevo desno, tako se otvara škrinja s blagom i usta morskog psa. Netipičan poklon za djevojčicu, a pamtim ga vrlo jasno, kao i slatkiše koji su bili zapakirani pored njega. To mi je dalo za misliti kako zapravo nikada nije bila stvar u poklonima, već u emocijama koje su takvi, zajednički trenuci stvarali.
Danas imamo privilegiju birati najljepše igračke za našu djecu, prilagođenih interesima djece, odnosno svemu onome što želimo poticati kod njih. I nekada se pitam je li sve to previše, hoće li i oni pamtiti igračke, kao što smo mi? Promišljajući o tome, shvatila sam da je zapravo smisao svih blagdana, biranja poklona, čekanja u redu i planiranja što zapakirati i kada kupiti, upravo izazivanje emocija. Onih trenutaka kada mi, roditelji, zaljubljeno gledamo u oči naše djece, dok oni uzbuđeno gužvaju ukrasni papir. To je onaj trenutak kada se srce puni gledajući sreću naše djece. Ne treba to biti nešto veliko, dovoljno je da smo zajedno.
To je taj trenutak, čišćenja čizmica, crtanja i pisanja pisama sa željama, to je trenutak gledanja vlastite djece koja vjeruju u čaroliju. Zato, pustimo im da pamte te sitne trenutke koji su zapravo smisao života. Otpakiravanje slatkiša koje im je donio sv. Nikola.
Sjednite i uživajte zajedno s djecom u tim trenucima.
Našim klincima, napunit ćemo čizmice slatkišima iz Lidla dostupnim od danas.
