Zašto su božićni pokloni svake godine sve veći i skuplji? Što nadoknađujemo? Trebamo li uopće nešto nadoknaditi? Sigurno da.
Vrijeme.
Uvijek se pitamo provodimo li dovoljno vremena s djecom. U većini slučajeva odgovor je ne. Sve više radimo, a isto tako si i zadajemo previše posla. I inače, a pogotovo za Božić. Kao da će biti lošiji ako ne operemo prozore, zavjese i podove, ne spremimo kuću, ne napravimo bogatu večeru i ne ispečemo par vrsta kolača. Kako da ne. Umjesto toga spremite kuću pomalo, samo ono što je nužno. Prozori će se ionako opet vrlo brzo zaprljati, bio Božić ili ne. I sasvim je dovoljno napraviti baš ono jelo što cijela obitelj voli i ispeći omiljene kolačiće ili čak i kupiti kolače i tako pomoći nekom malom lokalnom poduzetniku.
Zašto sve mora biti grandiozno i spektakularno? Mislim da je našoj djeci ionako najspektakularnije kada smo zajedno, kada pravimo ukrase, keksiće, crtamo i pjevamo božićne pjesme. Zar to nije bolje od sati provedenih u kuhinji ili spremajući? Baš zato što sve više i više radimo, a i sami si zadajemo sve više obaveza, zato imamo potrebu darovati sve više i sve veće, kao da se imamo potrebu iskupiti.
Moramo prihvatiti da živimo u ovom ludom vremenu i korone i užurbanosti. Puno sam puta i čula i čitala o tome kako treba stati i osvrnuti se na ono što imamo. Jer imamo dovoljno. Sigurno i više nego dovoljno. I ne trebamo ništa nadoknađivati jer svi dajemo sve od sebe, u to sam sigurna. Zato smo toliko često i umorne i blizu još jednog burnouta. I zato su te pauze jako važne. Kao i podsjećanje na to.
Skroz je u redu ako nemate bogato okićeno drvce – možda težite minimalizmu. A i skroz je u redu ako imate bogato okićeno drvce – možda ne težite minimalizmu. I skroz je ok ako i nemate okićeno drvce. U redu je i ako niste bili na božićnom fotografiranju. Božić vam neće biti manje super zbog toga.
Mediji su prepuni savršenog Božića. Prebogati stolovi, skupocjeni pokloni i to na hrpe, ljutnja na „krive“ poklone, savršeni keksi i skupocjeni blagdanski ukrasi… Ja se toga kao dijete uopće ne sjećam. Sjećam se kako smo zajedno kitili bor, zajedno smo ručali, večerali i družili se. I ništa nije bilo onako instagramski savršeno čisto niti napravljeno. Mama je uvijek imala prigovore na svoje kolače koji su uvijek bili prefini.
Sjećam se sreće i obiteljske topline, sjećam se osjećaja da sam točno tu gdje trebam biti.
Zato furajte svoj đir, zanemarite savršeni online svijet, velike i skupe poklone, „savršene“ kuće i večere. I sami znate da nije tako, ali nam se lako stvara pritisak. Da nećemo stići, da nije dovoljno dobro… Gluposti. Zapitajte se čega se sjećate oko blagdana kad ste bili djeca. Poklona i opranih prozora sigurno ne.
Želim vam sretne, ugodne i opuštene blagdane.
