Čudo Božića i ove je godine osvijetlilo ulice već u studenom. Osim onih grozomornih jinglova koji se neumorno vrte po trgovinama, sve je nekako ljepše, kao u bajci…čak i naša stara bijela stolarija izgleda svečano kada na nju nakeljimo par borovih grančica, lampice i sjajne kuglice. Ovaj nam je pak Božić posebniji nego ikada – po prvi puta nećemo više biti samo nas dvoje! Čudo rođenja djetešca obogatilo je ovaj naš Božić već u rujnu. Jest da je na protekli Božić već polako rasla u mom trbuhu ali, mi to još nismo znali tako da „se ne računa“.
Naravno da sam joj kupila bodi s natpisom „Moj prvi Božić“ i bukirala božićno fotkanje…ali, i tu pišem jedno veliko ALI…pokušavam ne zaboraviti pravi smisao Božića i blagdana, a ovim putem podsjetiti i vas. Zašto? Pa ponajviše zato da bih sačuvala svoje i vaše mentalno zdravlje…ipak sam ja psiholog!
Nisam fan blagdanskog „ludila“ i reći ću vam i zašto.
Prvi razlog je konzumerizam ilitiga marketinški pothvati poduzeća kako bi prodali što više dobara i usluga. To definitivno nije nimalo u božićnom duhu se slažete? Drugi razlog zašto ne volim to ludilo jest njegova mračna strana – mi ljudi radije bježimo, makar privremeno, u neki drugi svijet, umjesto da se svakodnevno potrudimo da nas ovaj u kojem živimo manje žulja. Treći razlog su pretjerana očekivanja i perfekcionizam koji idu ruku pod ruku s tim ludilom i utjelovljuju se u našoj potrebi da se dokažemo (sebi i) drugima, prikažemo u drugačijem, boljem svijetlu.
Da ne ispadnem Grinch – nije problem u čudima niti u svijetu mašte, upravo suprotno, djeca su ta od kojih možemo jako puno naučiti o čaroliji Božića, ali i života. Problem je što mi odrasli možemo na mjesec dana kao nojevi zakopati glavu u pijesak (čitaj kolače) ili opijati se, a onda se vratiti u „sve po starom“ čim blagdani prođu. Možemo i tijekom tih istih blagdana biti toliko opterećeni novcem, darovima i igračkama koji nas vrebaju sa svih strana da zaboravimo kako Božić nije natjecanje tko će kupiti ljepši i skuplji poklon i kako takvim ponašanjem učimo svoju djecu nekim krivim vrijednostima. Možemo sami sebe mučiti nerealističnim, photoshopiranim očekivanjima kojima se svakodnevno gušimo na Instagramu i provesti blagdane tražeći najbolji kut, svijetlo, priču, putovanje, događaj za fotku kojom ćemo skupiti hrpu lajkova i koja će napokon biti dostojna fotki onih po čijim profilima svakodnevno scrollamo. Možemo zaboraviti da je Božić prilika da se radujemo čudu života, pa koliko god nam bio težak…da osjetimo ljubav i zajedništvo u zagrljajima i osmijesima onih koje volimo, pa makar to bila i samo jedna osoba…da uživamo u okusima i mirisima koje imamo prilike osjećati…da budemo zahvalni jer smo živi…
Ako ste čitali moj prošlogodišnji tekst, sjetit ćete se da je većina ljudi najdepresivnija u razdoblju poslije Nove godine. Nakon Tri kralja se borovi skidaju, lampice gase i kuglice brižljivo pakiraju u kutije pa slažu na police gdje će strpljivo čekati sljedeće blagdane. Nažalost, tada mnogi skidaju i blagdanske maske s lica – osmijehe zamjenjuju tuga i nezadovoljstvo zbog povratka u stvarnost. Nova godina uđe na velika vrata i…sve je isto kao i prije. Jer jednostavno nije realno da nešto loše nestane samo zato što je otkucala ponoć. Isto važi i za novogodišnje odluke o prestanku pušenja ili mijenjanju nekih drugih loših navika. Puno želja, snova i nada biti će razočarana i ove godine. Novogodišnja obećanja prekršena. I opet smo na početku…još jednu godinu stariji, još jednu godinu umorniji. A neki od nas ni u prosincu neće osjetiti olakšanje, ljubav, zajedništvo i veselje – za neke će to biti vrijeme pojačane tuge, usamljenosti i tjeskobe…
Zato, kako ne bi sve bilo tako crno, vratimo se na smisao Božića. Baš zato jer ste svega ovoga svjesni (ako niste bili, sada ste postali!) možete zajedno sa mnom, pa barem djelomično, prevenirati blagdanski i post blagdanski blues. Kako to napraviti?
Čudo rođenja Božića neka bude i čudo vašeg ponovnog rađanja.
Za početak, svakodnevno razmislite na čemu ste zahvalni. Ne mislim to onako klišejski nego stvarno. Zahvalnost je divan i koristan osjećaj koji u nama potiče životno zadovoljstvo. Iako nas teška vremena znaju usmjeriti isključivo na ono loše, sigurna sam da, unatoč svemu, postoji nešto lijepo u svakom vašem danu…pokušajte ga pronaći.
Nadalje, dobro razmislite što je to što valja promijeniti. Čudo rođenja Božića neka bude i čudo vašeg ponovnog rađanja. Izaberite cilj koji vam je moguće ostvariti, razmislite o potrebnim koracima i krenite polako na put prema željenoj promjeni već danas, nikako od 1. siječnja.
Budite prisutni. Ovdje i sada. Uživajte u trenutku: ma s kime god i kamo god bili, na pravom ste mjestu ako ste srcem odabrali biti tamo. I ne, ne mora biti savršeno. Ništa nije savršeno.
Za kraj, ali nikako manje bitno, svaka promjena podsjeća nas i na naše granice. Poradite stoga na prihvaćanju onoga što ne možete promijeniti. Naime, život nije uvijek lijep i svjetlucav niti mora takav biti. Život je prije svega škola. Dozvolite mu da vas pouči lekcije koje su vam potrebne kako bi odrasli u osobu kojoj se sada divite. I to ne znači da morate prestati vjerovati u bajke i čarolije…nikako…to samo znači da vam one moraju prestati biti bijeg, a postati putovanje na kojem ćete uživati širom otvorenih očiju…baš kao djeca.
Neka vam ovaj Božić ispuni srca nadom i vjerom da ćete, ma koje god vas nedaće snašle u 2022., imati potrebnu snagu i mudrost da to izgurate. Ako zatrebate pomoć, znate gdje me možete pronaći. Sretno!
Foto: pexels.com
