Dok ovo pišem suprug uspavljuje dijete noseći ga već više od pola sata, a ja želim zarobiti tintom ovu navalu misli, ovu navalu osjećaja jer prolazi drugi dan, punih 48 sati po prestanku dojenja.
Mladi gospodin od 20 mjeseci to podnosi izvrsno. Bolje nego ja, očekivano. Koliko god mi je laknulo jer njemu, izgleda, ne predstavlja veliki stres, iskreno sam se nadala da će prestati sisati sam od sebe pošto, navodno, takva dječica postoje.
To famozno dojenje, toliko jednostavno, a istovremeno zahtjevno i teško.
Osobno sam smatrala da nema tu što biti komplicirano kad je naprosto prirodno, a i sve su žene u mojoj okolini dojile svoju djecu. Naposlijetku, u svom sam obrazovanju detaljno učila o laktaciji, o položajima u dojenju, višestrukim blagodatima koje ono ima za majku i za dijete pa je tako i moja trudnoća protekla razmišljajući kako ću svoje dijete dojiti i samo dojiti. Kao da je mliječna formula nešto što ono ne smije okusiti. Naravno, da je ne bih ispala loša majka…
Iako mi moja profesija nalaže da budem pobornik dojenja, što i jesam, mogu sa sigurnošću reći da sam sada, hipotetski, na početku svojeg majčinstva, učinila bih suprotno. Od rodilišta koje nosi naziv “prijatelj djece” (inicijativa koja uključuje provođenje deset koraka za uspješno dojenje) u tom prvom zlatnom satu nakon poroda nisam dobila gotovo nikakvu pomoć pri dojenju, a niti pri otpustu iz bolnice.
Toliko sam bila zaluđena dojenjem da sam, nešto manje od mjesec dana, plakala pri svakom podoju, da mi je postpartum ostao u tako, usudim se reći, ružnom sjećanju i sramim se toga.
Žao mi je mog supruga koji je danonoćno bdio nad nama, htio bezbroj puta otići kupiti adaptirano mlijeko, ali ja nisam dala. Ja, novopečena majka s osjećajem odgovornosti za sav svijet koji je to biće, a do maloprije nisam bila u stanju biti odgovorna za sebe i svoj život. Nakon tih čarobnih 30-ak dana, Vid je izrastao u pravog sisavca i kad smo se riješili ragada, krenuli su zastoji mlijeka i mastitis i ponovno mi otežali majčinstvo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Moj je toddler u ovih dva dana spomenuo dojenje nekoliko puta, a ja umjesto da budem sretna jer on više ne ovisi u potpunosti i jedino o meni, osjećam neku čudno, glupu sjetu, kao da gubim nešto, a zapravo ću samo povratiti svoj imunitet, možda malo više sna i koji kilogram. Kraj jedne ere za našu obitelj.
Trebalo mi je puno hrabrosti da ovu svoju pričicu odlučim podijeliti sa svijetom i zaista ne očekujem ovacije, ali mi je želja da barem jedna žena, buduća majka, kad ovo pročita uvidi kako ne postoji nešto dobro ili loše po pitanju prehrane novorođenčeta. Samo opcija A i B, ili kombinirana. I kako god odlučila i napravila dobro je i savršeno za njeno dijete jer ono što je djetetu najvažnije je majka. Njezina prisutnost, njezina koža, miris i glas i da je ona dobro.
prestanak dojenja – moje iskustvo s trećim djetetom (Slavica De Jong)
Zadnja rečenica 🤩❤️
Jako lijep tekst 👍🏻