Nakon što je saznala sretnu vijest o drugoj trudnoći, Tena Šnajder, danas majka troje djece, ubrzo se nakon toga morala suočiti s dijagnozom limfoma. Tena je svoja iskustva i emocije odlučila pretočiti u slikovnicu za djecu – „Mama je bolje“, kojom pruža podršku djeci roditelja oboljelih od malignih bolesti. Više o tome pročitajte u tekstu.
U trenutku kad dobijemo dijagnozu maligne bolesti mnoge misli prolaze kroz glavu – jednom riječju, košmar. Svatko reagira drugačije, ali većini je zajedničko da osjete ogroman strah, nešto poput naglog izmicanja tla pod nogama. No, prije ili kasnije se kao odrasle i više-manje zrele osobe saberemo, posložimo i krećemo u borbu. Već pronađemo neki način kako se nositi s ovom neočekivanom situacijom.
A što je s djecom? Što je s našim mališanima koji vide, osjećaju da se u obitelji nešto događa? Trebamo li im reći i ako da, kako?
Slikovnicu ‘Mama je bolje’ napisala sam za djecu i roditelje, bake i djedove, za dječje psihologe, odgajatelje i sve one koji će se naći u situaciji da zabrinutom djetetu objasne i olakšaju ovo razdoblje.
Voljela bih da sam i sama imala ovakvu slikovnicu kad je moj sin prije 3 godine gledao kako tata mami brije glavu. Viliamu je tada život bio pun velikih promjena, između ostalog dobio je seku Lotu, krenuo je u prvi razred, a istovremeno mu je mama dobila dijagnozu limfoma. Naravno, bio je pun pitanja i ja sam intuitivno osjetila da mu ne smijem ništa kriti, ali da moram naći način kako da mu objasnim ovu situaciju koja nas je snašla i to tako da on to može razumjeti. Željela sam, unatoč svemu, ostati pozitivna.
Prihvatila sam priču s limfomom kao dobru priliku za važnu životnu lekciju – onu o tome da se život sastoji i od teških stvari, ali da ipak možemo ostati jaki, stabilni i optimistični.
Također i onu o tome koliko je bitna podrška obitelji i zajednice. Rekla bih, lijekovi čine 50% priče o liječenju, druga polovica su ljubav i podrška naših bližnjih. Bez toga ne ide.
Tako je jedna od poruka ove slikovnice, koju je ilustrirala moja mama, likovna i kazališna umjetnica Kruna Tarle, ta da djeca mogu pomoći roditelju oboljelom od raka na njegovom/njezinom putu ka ozdravljenju. Likovi u ovoj slikovnici, Vili i Lota, mami koja se oporavlja nose juhu, pjevaju pjesmice, beru cvijeće. Na taj sam način željela djetetu koje se našlo u ovoj za njega zastrašujućoj situaciji dati moć: od pasivnog gledatelja koji sa strane promatra što se to s roditeljem zbiva, dijete postaje aktivan i važan faktor u ozdravljenju mame ili tate.
Druga stvar je informiranje djeteta. Psiholozi se slažu kako skrivanjem vijesti o raku u obitelji, u namjeri da ga zaštitimo, zapravo djetetu činimo medvjeđu uslugu. Ono će osjećati da nije ništa kao inače, a kako neće imati koga pitati, samo će si interpretirati situaciju – jasno je što sve to može uključivati, od povlačenja u sebe i samookrivljavanja do patološkog straha od liječnika i bolnica. Neki roditelji su mi kazali kako im djeca poslije ovog više nisu htjela popiti ni sirup protiv kašlja – trauma je tu. Zato sam slikovnicu napisala u obliku dijaloga – djevojčica o svemu što će se događati vezano za kemo i oporavak ispituje svog starijeg brata, a on joj odgovara strpljivo i s puno ljubavi.
Inače, slikovnica ‘Mama je bolje’, odobrena od Ministarstva znanosti i obrazovanja, nastala je u suradnji s psiholozima, a svojim savjetima pomogle su i žene majke iz grupe SuperCure protiv leukemije i limfoma.
I što je najvažnije, njenu su vrijednost prepoznale divne žene iz poznate splitske Udruge Caspera koje su svim srcem (i svim svojim resursima), odlučile stati uz ovaj projekt. Udruga Caspera sada je u procesu prikupljanja donacija za trošak tiskanja i distribucije ove slikovnice. Kad jednom ugleda svjetlo dana, moramo je dostaviti u ruke onima kojima je i namijenjena: donirat ćemo je tako vrtićima, knjižnicama, zdravstvenim ustanovama i srodnim udrugama. Svaka donacija, svaki euro koji se odlučite izdvojiti, pomoći će da se ovaj projekt ostvari – da djeca koja to budu trebala pročitaju slikovnicu i skupa s mamom iz naslova – budu bolje.
