Nema osobe koja nije pomislila o putovanjima s djecom, a da se nije susrela s nekom od negativnih priča vezanih uz malu djecu i let avionom. Svi smo barem jednom čuli neku ružnu situaciju koja se dogodila roditeljima u avionu od strane drugih putnika i mislim kako je i to, možda podsvjesno, ali je, jedan od razloga zašto je neke roditelje strah upustiti se u tu avanturu dok su djeca još mala.
I ne, ovo nije tekst u kojem ću izmišljati toplu vodu o tome što MAMA i/ili TATA trebaju napraviti kako njihovo dijete ne bi plakalo u avionu već je ovo objava u kojoj savjetujem TEBE kao random putnika koji sjediš u tom istom avionu i okrećeš očima, diže ti se tlak, ne daj Bože prigovaraš tom roditelju ili se žališ stjuardesi…jer dijete plače. U avionu! Javnom prijevoznom sredstvu! Ma zamisli molim te!
Mnogi si ljudi, putnici, uzimaju za pravo vjerovati i misliti da djeca ne bi trebala putovati avionom (HA HA HA) i da oni imaju pravo na mir i tišinu u tom istom avionu u kojem putuje još nekoliko desetaka pa i stotina ljudi (čudno kako se takve stvari ne očekuju u tramvaju).
Dok se slažem s činjenicom da se nekakav bonton i pravila lijepog ponašanja trebaju poštivati, u to sigurno ne ulazi bebin plač.
Srećom, aviokompanije su počele uvoditi adults only letove, a ako vam toliko smetaju drugi ljudi (djeca su isto ljudi, isti oni za čije nerođene živote mnogi od vas vole marširati i imati određena mišljenja) uvijek se možete isprsiti i platiti privatan avion, jer…ni u biznis klasi, a ni u prvoj klasi možda nećete biti pošteđeni dječjeg plača. Vama na nesreću, ima djece i u tim dijelovima aviona. No znamo da nećete pa ajmo proći neke korake kako biti što bolji putnik i OSOBA, kad smo već kod toga…
Prva i osnovna stvar – prestani okretati očima, smijati se, buljiti, a pogotovo na glas komentirati i brundati kako te to smeta ili slučajno izgovoriti “djeci nije mjesto u avionu” i slične pametne rečenice!
(Sama pomisao na to me dovodi do ludila, jer kad sam bila stjuardesa nisam smjela drugim putnicima reći što zaista mislim o njihovim prigovorima, ali sada jedva čekam priliku za tako nešto!)
Drugo – upotrijebi mozak, razmisli malo zašto bi ta beba ili toddler sada mogao/la plakati ili imati tantrum, kako se njihovi roditelj(i) osjeća(ju) zbog toga (sigurno ne sebično i samoživo poput tebe koji jedva čekaš napraviti nešto iz prve točke ovog teksta) i pokušaj shvatiti na trenutak. Pokušaj razumjeti, staviti se na njihovo mjesto ili se sjetiti kakva su bila tvoja vlastita djeca u toj dobi, ako ih uopće imaš. Ako ih nemaš onda mi je malčice jasnije zašto prigovaraš, ali ne živiš na Marsu i imaš sposobnost logičnog razmišljanja pa ju i uključi.
Milijun je razloga zbog kojih se može dogoditi da dijete plače, ali neće trajati satima.
Sigurno! Obećajem. Preživjet ćeš tih cca. pola sata pri polijetanju i pola sata pri slijetanju. A ako i traje satima…samo nastavi čitati…
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Treće – ponudi pomoć ako vidiš da je mama sama s djetetom (ili tata), pitaj možeš li kako pomoći i prije nego čuješ plač i vrisku, pitaj to dok stojiš kraj njih na aerodromu. Oko kofera, oko kolica, ponudi se pričuvati dijete, ili barem sve njihove stvari da roditelj ode na wc i slično. A kad plač i vriska počnu ponovno se ponudi pomoći.
Osim ako to već nije učinilo nekoliko putnika prije tebe i sama stjuardesa. Sve više od troje je previše po mom mišljenju.
Zašto? Zato jer se ta mama (budimo realni, u valjda 99% slučajeva ćete vidjeti mamu kako putuje sama s malom djecom) već sad grozno osjeća, živčana, jadna, neugodno joj je i ne mora se svakome tko joj priđe prikriveno ispričavati zbog svog djeteta, tri puta je i više nego dovoljno. Iako ni to ne bi trebala, ali osjećaš joj to u glasu ako to već nije izgovorila.
Na kraju krajeva ona će biti ta koja će vrlo vjerojatno jedina i uspjeti smiriti svoju bebu/toddlera.
Četvrto – nasmiješi joj se, ponudi joj kockicu čokolade koju držiš u ruci, maramicu za nos koju ona jadna traži po torbi i ne uspijeva pronaći jer bi i sama najrađe plakala, pokaži empatiju, razumijevanje, podršku, sve se to može i bez da izgovoriš jednu jedinu riječ. A ništa te ne košta. Možda ćeš se i ti sam/a zbog toga malo bolje osjećati i biti malo manja p***da od čovjeka.
Peto – ponesi slušalice, gurni ih u uši i odvali muziku na najjače, šuti i strpi se da se dijete smiri. Ili si plati privatni avion, kao što sam već rekla.
Bili vi mladi ili stariji ljudi, putnici, ne budite šupci. Hvala na čitanju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
A vi, mame i tate čija djeca ponekad plaču u avionu – razumijem vas. To je normalno. I znam da nije lako. Kao što znam da razlog putovanja s malim djetetom ne mora uvijek značiti odlazak na godišnji odmor i dobro raspoloženje. Razloga za putovanja ima na stotine kao što može biti i više razloga zašto vaša beba plače u avionu. Od buke, gužve, stresa, promjene rutine, vremenske zone, začepljenog nosića i bolova u ušima zbog promjene tlaka zraka (to je i najčešći razlog bebinog plača prilikom polijetanja i slijetanja aviona), osjeća vašu nervozu ili uzbuđenje i tako dalje…
Znam da dajete sve od sebe da smirite svoje dijete.
Ne dajte da vas ovakvi putnici, koji su rijetkost, ali znamo da ih ima, dodatno izbace iz takta i upropaste početak ili kraj putovanja.
Samo hrabro i ako neće nitko drugi – vi takvim ljudima recite što ih ide! A možete im i proslijediti ovaj tekst, možda ga pročitaju. Možda nešto nauče.
putovanje u avionu s bebom i malom djecom, evo što biste trebali znati!
Fotografija: unsplash.com
