Da smo u holivudskom filmu scena bi bila sljedeća: dvoje djece trči po plićaku savršene pješčane plaže dok mama i tata, ispod suncobrana, leže u ležaljkama. Tata čita novine, a mama knjigu. Povremeno podignu pogled kako bi s osmijehom na licu gledali djecu kako se lijepo igraju. Mama zove djecu na užinu dok vadi sendviče iz košare za piknik. Vjetar joj skine šešir s glave i svi se srdačno smiju dok tata lovi šešir….
Kako nismo u filmu ispričat ću ti kako to izgleda u realnosti.
Mama je sama doma s djecom jer tata radi. Nema vrtića. Danas je odlučila da neće ići u lokalni parkić u kojem su već postali inventar nego da će ići na plažu. Sama s dvoje neplivača. Ipak žive na moru i grijeh je ne iskoristiti ljeto. U 8 ujutro je “ugodnih” 32 stupnja.
Mama sprema voće, tople sendviče, grickalice, vodu, ručnike, rezervnu robu, kantice i lopatice svih boja, oblika i veličina, rukavice za plivanje, kolut za plivanje, crvića za plivanje, kape. Suncobrana nema, jebiga, ali računa da će faktor 50 odraditi posao za ta dva sata. Od 9 do 11.
Utovarila je sve navedeno plus dvoje djece u auto koji je bio parkiran tako da je sunce onih 32 u njemu pretvorilo u 132 stupnja.
Sjedaju unutra, “vesele dječje pjesmice” već sviraju. Kreću prema plaži.
Nisu odmakli 10 metara od zgrade, a starije dijete pita “Jesmo stigli?”.
Do plaže imaju 20 minuta vožnje.
Stižu na odredište, ubodu parking iz prve (“koja sreća” pomisli mama) i kreću prema plaži. Mama nosi torbe i mlađe dijete kako bi brže stigli dok starije zanovijeta da mu je vruće i da želi da i njega nosi. Došli su do plaže i čak su našli malo hlada (“nemoš’ vjerovat” opet pomisli mama).
Nije ni spustila torbu i cijeli set kerefeka koje je teglila, a mlađe dijete je već pobjeglo s plaže dok starije cvili kako želi ručnik jer ga kamenčići bodu.
Mama baca stvari, trči za mlađim, vraća ga na plažu i sumanuto vadi ručnike.
Skidanje, oblačenje pelene za plivanje mlađem, obilno mazanje faktorom 50.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Stavlja mlađeg u plićak, daje mu kantice i lopatice, a starije dijete nožnim prstom takne more i vrišti “hladnoooooooo”. Sjedne na sunce i nema šanse da se okupa. Mama puše rukavice i kolut i moli starije da makar ode u hlad.
Mama odustaje od moljakanja i baci se u plićak. Napokon, osvježenje. Igra se s mlađim, pokušava mu staviti rukavice za plivanje, dijete vrišti. Mama odustaje, ali dijete se voli kupati pa ga uzima u ruke i baca po plićaku. Ta igra traje i traje. Starije dijete i dalje sjedi na suncu, kontemplira o smislu života i topi se. Potom se sjeti da je gladno i da će si samo uzeti za jest iz torbe. Dok to radi na plažu izbaci CIJELI sadržaj torbe, pojede griz sendviča i počne vikati da mora kakati.
Mama s mlađim kao oparena izlazi iz mora, brzo traži maramice (sva sreća pa je već sve razbacano) i onako mokra s njih dvoje trči u šumicu. Dođu do šumice, starije objavljuje da mu se više ne kaka. Vrate se na plažu i sad bi i starije u more, ali neće rukavice nego želi da i njega mama baca po plićaku. Mama mlađeg stavi da se igra s kanticama, uzima starije dijete, igraju se kad mlađe odjednom krene plakati.
Svi izađu van, mami treba pauza i vadi voće, ali starije dijete želi sladoled. Mama pregovara da će sladoled dobiti doma, a sad imaju voće koje je donijela na plažu, ali džaba. Mama odluči ostat čvrsta i ne kupit sladoled i sad ima raspad sistema od djeteta. Mlađe opet bježi s plaže pa mora trčat za njim.
Uhvati ga, vrati na ručnik, sve ih nekako (ne pitaj kako) presvuče, spakira i dotegli (uzbrdo) do auta. Mlađe na putu do doma zaspe u autu dok starije tuli i dalje. Dolaze doma, mama proba mlađe iz auta preseliti u krevet, ali se naravno probudi i sad oboje vrište i plaču.
Plakala bi i mama, ali ako se i ona raspadne ode sve u k….
Jutro je prošlo, sad samo treba preživjeti ostatak dana.
Tekst: Sara Gunjača
