kako ne biti samo mama?

Prije nego sam postala mama nisam razumjela koliko dubine donosi majčinstvo. Nisam mogla predvidjeti koliko će se moj život promijeniti iz temelja. Nisam mogla znati što će se sve promijeniti, kako ću se ja nositi s promjenama, kako će to utjecati na moj život, na moj brak, na moje odnose.

Prije nego postaneš mama savršeno ti je jasno da “nisi samo mama i da nećeš biti samo mama, da si ti i dalje ti”, ALI kad zaista postaneš, to ipak nije tako jednostavno.

Zato danas pričamo upravo o ovome – kako biti SVE što ti jesi na način na koji to želiš biti.

Identitet izvan majčinstva

Vjerujem da ti je jako poznat scenarij u kojem se majčinstvo prelije na sve tvoje druge uloge. Ta uloga, koja nam je toliko važna, toliko značajna, jednostavno može usisati sve što smo do tada bile i preslikati na sve što ćemo od tada biti.

Vrlo je jednostavno uplivati u onu “dijete je cijeli moj svijet” ili “dijete mora biti na prvom mjestu” ipak vjerujem da su naši svjetovi dovoljno veliki kako bi imali mjesta za sve što nam je važno, za sve što gradi nas, za sve što volimo i sve koje volimo.

Ja jako vjerujem da žena, mama, mora njegovati svoje identitet izvan majčinstva. Vjerujem da samo kad smo cjelovite osobe i tako se i gledamo, a ne samo kroz prizmu majčinstva, možemo dosegnuti svoj puni potencijal. Vjerujem da njegovanjem svih svojih odnosa, odnosno svojih uloga gradimo jedan život u punini zadovoljstva.

To bi značilo da ne zakidaš sebe kroz druge dimenzije, to bi značilo da ne odustaješ od odnosa i aktivnosti koji su ti značajni, koji te pune energijom, u kojima se vraćaš sebi.

To bi značilo da, sada kad si mama, ne čekaš staru sebe i ne pokušavaš živjeti svoj stari život, ne pokušavaš dijete staviti u stari život nego gradiš potpuno novi identitet, novi život u kojem tražiš nove načine kako biti svoja, kako njegovati sebe, kako njegovati svoje druge uloge, kako puniti baterije. Često je nemoguće, a i izvor velike frustracije kad novo želimo uklopiti u staro. Tajna se krije u izgradnji novog. Jer u novim okolnostima moramo tražiti nove načine.

U novim okolnostima ti nisi samo mama, ti si žena – cijela. I sve što ti nosiš si ti, sve što živiš si ti, sve gdje se krećeš si ti – žena, partnerica, prijateljica, ljubavnica, stručnjakinja, kreativka, poduzetnica, planinarka, mentorica, kuharica, organizatorica, lidericagospodarica svog života.

Umjesto da pokušavaš ugušiti sebe jer si na sebe stavila vanjska očekivanja kako se dobra mama mora ponašati, kako mora izgledati, što joj mora biti važno, kako se smije kretati, što smije raditi, kako smije govoriti, što smije dijeliti i koje teme otvarati – pitaj se što želiš. Koja ti očekivanja imaš od sebe?

Tu opet možeš doći do izazova jer je teško prepoznati ono što je istinski tvoje, a što si pokupila kroz djetinjstvo i misliš da je tvoje.

Svoje klijentice često vodim upravo na putovanje, odnosno rekla bih čupanje korijenja starih očekivanja koje više ne žele njegovati niti ispunjavati i kopanje onih njihovih, koje žele zadržati, njegovati i zalijevati.

Majčinstvo nije jedna haljina koju si kupila jedan dan (zapravo na blef) i sad ju moraš nositi svaki dan, cijeli dan. Možeš ju skinuti, oprati, osvježiti i za to vrijeme nositi nešto drugo – trenirku, traperice, neku drugu haljinu ili donje rublje.

Ne bacamo sve iz ormara. Njegujemo sve dimenzije sebe.

I tu dolazimo do velikog problema koji se može javiti kad ovako krenemo u život.

Vrijeme za sebe bez grižnje savjesti

Kako biti tu za cijelu sebe, kako njegovati sebe, kako brinuti o sebi kroz sve dimenzije, a ne osjećati krivnju?

Zašto kava u miru ili s prijateljicom, zašto nekoliko stranica knjige, zašto topla kupka, zašto šetnja, zašto kvalitetan obrok nisu luksuzi nego nužnosti?

Zato što je tvoje zadovoljstvo životom u izravnoj vezi brige o sebi i punjenja vlastitih baterija (kapaciteta). Da bi mogla dati drugima, moraš prvo napuniti sebe. Iz prazne čaše nemaš što dati, zar ne?

A ipak, velika većina mama, što mojih klijentica, što mama na internetima, ističe osjećaj krivnje kad “rade nešto za sebe”. Moja filozofija je da u isto vrijeme apsolutno sve radimo ZA SEBE i da ono što radimo “za sebe” nije nikad “samo za sebe”. Što pritom mislim?

Sve što ti radiš, radiš iz neke svoje ideje da je to ispravno i da tako treba biti. Sve što radiš, radiš da bi zadovoljila neku svoju potrebu. Sve što radiš koristi i tebi i drugima. Kad ispuniš sebe nečim sebi vrijednim izvan svijeta majčinstva, s novom energijom dolaziš u svoju obitelj. Kad se pobrineš za sebe iz svijeta ljubavnice – njeguješ svoje tijelo, ali i glavu jer samopouzdano budiš svoju seksualnost i seksipilnost na način na koji je baš za tebe. Kad radiš ono što tebe ispunjava (a ne čekaš samo da ti prođe vrijeme na poslu) aktivno doprinosiš svijetu oko sebe, ulažeš u komponentu profesionalne sebe koja je također važna.

Neki dan mi je palo na pamet da mene pomisao na moj posao toliko ispuni energijom privlačenja da sam potpuno drugačija žena u toj energiji, nego onoj “ništa ne valja i sve je preteško i kad ću više završiti”.

Kad tako razmišljaš, sve što radiš, radiš zbog sebe i sve što radiš doprinosi svim dimenzijama tebe.

I opet smo se vratile na ideju da si bitna CIJELA TI. U svim svojim dijelovima, u svim svojim nijansama, u svim svojim ulogama. Ti. I ništa drugo, zapravo, nije važno. Samo ti. Cijela ti.

I onda, just like that, nema potrebe za osjećajem destruktivne krivnje, nema potrebe za pitanjem kako biti više od mame jer nikad nisi ni bila samo mama.

Iva Zaimović, mag. socijalne pedagogije. Savjetuje majke koje su izgubile sebe u majčinstvu te žele raditi na sebi i odnosu s partnerom.